Početkom lipnja ove godine u Haagu kao da je eksplodirala bomba. Nezapamćeno – jedan je od haaških sudaca, Danac Frederik Harhoff, poslao privatno pismo koje je, s obzirom na to da je poslano na 56 adresa, prestalo biti privatno.
U oštrom tonu Harhoff, koji ne spada u elitni vrh sudaca u Haagu, ima status tzv. ad litem suca (po pozivu), napisao je da je čuo kako je predsjednik Tribunala Amerikanac Theodor Meron provodio pritisak na druge suce da odobre oslobađanje bivših hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, generala nekadašnje Vojske Jugoslavije Momčila Perišića i srpske obavještajce Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Danski sudac optužuje da je Tribunal tako promijenio svoju politiku izricanja presuda jer je "sve do jeseni 2012. bila uvažena sudska praksa da se vojni zapovjednici smatraju odgovornima za ratne zločine". Njegov idući zaključak uzburkao je vode međunarodnog pravosuđa – "to bi moglo biti rezultat pritiska 'vojnog establišmenta' izvjesnih utjecajnih zemalja kao što su SAD i Izrael, koje ne žele da se postavljaju presedani koji bi u budućnosti mogli dovesti do osuđivanja njihovih državljana".
Očit rat dviju struja
U isto vrijeme, dok danski sudac pokreće hajku na Merona, na drugoj strani globusa, u Hong Kongu, održava se konferencija znanstvenika koja je, pokazat će se, u izravnoj vezi s akcijom Harhoffa, odnosno obrnuto. George Soros, jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih svjetskih kapitalista, pokrovitelj je konferencije koja udara temelje novom svijetu demokracije. Analitičari će kasnije povezati zahtjeve za novim modelom demokracije i akcije u kojoj Tribunal treba vratiti na stazu na kojoj, kada tužitelj uperi prst, gotovo sigurno znači i da ćeš biti osuđen. Novom modelu demokracije, naime, treba i međunarodno sudstvo koje nadzire i disciplinira svijet, na istim temeljima koji su u Hong Kongu prezentirani. O kakvom je novom modelu riječ? Dakle, "demokracija je na izdisaju. Budućnost je u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava", zaključeno je na skupu Instituta za novu ekonomsku misao. Sudjeluju brojni nobelovci, intelektualci, sociolozi, politolozi, svjetska elita, a najprimjetniji je kanadski filozof Daniel A. Bell.
– Više ne vjerujem da je demokracija u formi "jedan čovjek jedan glas" najbolje rješenje za organizaciju političkog sustava – poručio je, a zalaže se i za izbor vodeće političke elite prema intelektualnim sposobnostima i moralnim načelima. Podržava kinesku političku ideju koja demokraciju tumači kao "diktaturu neobrazovane i nemoralne većine".
U međuvremenu, tjedan dana nakon što je Harhoff poslao svoje pismo, haaška agencija Sense 13. lipnja objavljuje tekst o pismu, pod naslovom "Bomba u Tribunalu". Dan iza toga New York Times piše da "kritika ovog suca ozbiljno dovodi u pitanje kredibilitet Suda". Moćni Soros 23. lipnja dolazi u Hrvatsku, prima ga predsjednik Ivo Josipović, no izostaje uobičajena medijska pompa. Vijest s fotografijom objavljuje se samo na internetskoj stranici predsjednika, uz šturu informaciju da su razgovarali o Međunarodnoj konferenciji o pravima Roma te o zaslugama zaklade Otvoreno društvo za razvoj demokracije u tranzicijskim zemljama. Zanimljivo, taj susret uopće nije bio najavljen, tako da su ga neki hrvatski mediji čak naslovili kao "tajan".
Dva dana poslije, Sense, koju vodi Mirko Klarin, objavljuje intervju sa Sergeom Brammertzom, glavnim tužiteljem Tribunala. Premda smatra kako "ne bi bilo prikladno" da se tužiteljstvo uključuje u raspravu o pismu suca Harhoffa, Brammertz poziva Tribunal "da uzme u obzir valjane kritike" i najavljuje da će tužiteljstvo "upotrebiti sve preostale pravne mehanizme" i inzistirati na "pravednim ishodima" tih predmeta, koji će "ispravno odraziti krivicu optuženih". E, sada je, nakon ovakva Brammertzova istupa već očit rat koji se odvija između dviju koncepcija Tribunala. Jedne koju predstavlja veteran Meron, da optužba ne znači automatski i osudu, i druge koja inzistira da se automatski kazne optuženi vojni zapovjednici jer to je ključ pravde i pomirbe.
Još dva dana poslije Soros upreže svoju golemu mrežu civilno-društvenih organizacija u državama nastalim raspadom Jugoslavije i osvanulo je 25. lipnja "pismo glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu". U potpisu je 112 raznih centara, organizacija i pojedinaca iz svih država "regije". Što oni zahtijevaju od Ban Ki-moona?
"Navodi suca Harhoffa u javnosti bivše Jugoslavije... primljeni su kao svjedočanstvo o izigravanju pravde pred najvažnijim sudom UN-a... Dojam je i da sumnje koje su se pojavile u javnosti u vezi s neregularnošću procesa donošenja presuda urušavaju ionako skromna dostignuća u uspostavljanju tranzicijske pravde u regiji bivše Jugoslavije", pišu. U nastavku kažu da je moguće da su se "neki od sudaca u postupku odlučivanja o odgovornosti za najteže zločine... rukovodili interesima i motivima koji su nespojivi s principima pravde i međunarodnog humanitarnog prava", što ozbiljno narušava i ugled osnivača, UN-a. Zbog toga traže da glavni tajnik "naloži provođenje neodložne i temeljne istrage koja će precizno ustanoviti je li se dogodilo kršenje odredbi Statuta MKSJ koje jamče neovisnost sudaca". Poručuju i da će "bez provođenja takve istrage i javnog prezentiranja rezultata sumnje u pravičnost presuda MKSJ trajno obilježiti rad ove važne institucije".
Među potpisnicima iz Hrvatske nekoliko je pojedinaca, od novinara do aktivista i sveučilišnih profesora, a potpisuju se, primjerice i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava, HOMO Pula, Srpski demokratski forum...
Luka Mišetić, branitelj Ante Gotovine, na svojem je blogu Misetic Law o cijeloj akciji protiv suca Merona napisao tekst naslovljen sa "Zajednički 'zločinački' pothvat protiv suca Merona". Mišetić otkriva urotu s ciljem rušenja oslobađajuće presude Gotovini i Markaču. Tvrdi da su s urotom povezane obavještajne službe nordijskih zemalja, Carl Bildt, nekadašnji mirovni posrednik, sada švedski MVP, glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, nekadašnja glasnogovornica haaškog tužiteljstva Florence Hartmann, Mirko Klarin, direktor i urednik agencije Sense. Mišetić piše da je cilj akcije temeljito diskreditirati Merona i prisiliti ga na povlačenje s mjesta predsjednika. Cilj je "stvoriti nepodnošljivu političku klimu u kojoj će suci biti prisiljeni revidirati svoje oslobađajuće presude, čak i nakon što su postale pravomoćne, dok je u slučaju F. Hartmann cilj diskreditacija njezine presude kojom je pred Haaškim sudom osuđena zbog nepoštovanja". Mišetić podsjeća da su još devedesetih u haaško tužiteljstvo infiltrirani i brojni obavještajci, koji su više radili za svoje vlade.
Klub na Jahorini
Spominje Šveđanina Joakima Robertssona i Finca Thomasa Elfgrena. Mišetić tvrdi da je njihova uloga u predmetu Gotovina bila zaštititi ugled Bildta, koji je tijekom napada na Knin tvrdio kako su hrvatske snage napale civilno stanovništvo te da bi Franjo Tuđman trebao biti izveden pred Haaški sud. Nisu uspjeli pa su posao nastavili optuživanjem SAD-a da ometa istragu o Oluji. Oni su napustili Haaški sud, no na jednom seminaru u Helsinkiju, na kojem je bio i Brammertz, nakon oslobađajuće presude Gotovini, Elfgren se požalio da je Gotovinu bio zaštitio Washington. Mišetić sada tvrdi da upravo Elfgren i Robertsson nastavljaju kampanju za diskreditiranje oslobađajuće presude Gotovini u finskim novinama Helsingin Sanomat, koje su objavile da je SAD utjecao na oslobađajuću presudu Gotovini. Kažu i da je u tome sudjelovao i tužitelj u tom predmetu, Amerikanac Alan Tieger. M. Klarin, šef agencije Sense, na upit Novog lista komentirao je kako je čuo "da sam proglašen članom nekakvog udruženog zločinačkog pothvata i počašćen sam time". Zanimljivo, Mišetić na blogu objavljuje i fotografiju s Facebooka, nastala je 18. svibnja 2013. na Jahorini, gdje su se okupili M. Klarin, F. Hartman i neki kasniji potpisnici pisma Ban Ki-moonu, a društvo se naziva "Klub obožavatelja Moron-Neron" (!?).
To što gotovo nitko nije primijetio da je 25. svibnja prošlo 20 godina otkako je osnovan MKSJ govori nešto i o učinku Tribunala. Nije idealan, a i predugo traje to dijeljenje međunarodne pravde. Mnogi su kritičari, pored pozitivnih stvari, a to je sigurnost da će ratni zločini biti procesuirani, a zločinci osuđeni – uvijek iznosili da se dobar dio te kazne i pravde gubi u beskrajno dugim sudskim procesima. Obljetnica je, međutim, pokvarena hajkom protiv Merona, kojemu istječe drugi mandat. Zahvaljujući svojoj biografiji, dobi i tome što je desetljećima bio u pravosudnom vrhu Izraela i SAD-a, bio je apsolutni autoritet Tribunala. Sve dok nije, 16. studenog prošle godine, kao predsjedavajući Žalbenog vijeća pročitao oslobađajuće presude hrvatskim generalima. Za dio haaškog establišmenta to je bilo previše. Poslije će Meron isticati činjenice da Tribunal očito ostvaruje svoju zadaću jer na pet optuženih oslobođen biva tek jedan te da optužiti nekoga ne mora automatski značiti i da mora biti osuđen – no protivnici Meronove koncepcije pokrenuli su ofenzivu s ciljem da ga uklone.
>> 'Profesionalnost ne znači da svaka presuda mora biti osuđujuća'
