Teška jesen koju je najavila premijerka Jadranka Kosor mogla bi lako postati crna. Zbog suša u Europi, požara u Rusiji i poplava u Hrvatskoj poskupljuju pekarski proizvodi, a najavljene su i više cijene plina od listopada. Pitanje je dana kada će J. Kosor popustiti pred zahtjevima i za poskupljenje struje.
>>Što sve ulazi u cijenu kruha?
Rast nezaposlenosti
Novi porezni sustav ispraznit će blagajne lokalnim upravama pa bi se manjak mogao nadoknaditi skupljim komunalijama. U Zagrebu je takav scenarij još logičniji s obzirom na tešku financijsku situaciju Holdinga. Stanje u državnim financijama poseban je problem i vjerojatno okidač za dodatno "zacrnjenje" života građanima uvođenjem novih poreza, ukidanjem socijalnih potpora pod krinkom provođenja reformi ili već provjerenim receptom – novim zaduženjem naše djece i unučadi u inozemstvu ili u našim bankama inozemnih vlasnika. Sav taj rast cijena koji nas očekuje paralelno će pratiti povećanje nezaposlenosti trenutačno uljepšano radnicima sezoncima i sporo punjenje proračuna poslije spasonosne ljetne sezone, a rezultat svega bit će dodatan pad dohotka građana.
– Potkraj godine imat ćemo čak 20 posto niži standard nego što smo ga imali na početku 2010. Svi govore o beznačajnim stvarima, kako smanjiti rashodovnu stranu, a bitno je što ćemo raditi, od čega ćemo živjeti i kako ćemo vraćati kredite – kaže Ljubo Jurčić (SDP). S njime se slaže i stranački kolega, ekonomist Branko Grčić koji pak procjenjuje da će državni deficit do kraja godine iznositi 20 milijarda kuna, a za dvije godine iznosit će 60 posto BDP-a što je, kaže, posljedica rasta javnog duga.
– Logično je i očekivati rast cijena komunalija iako smatram da lokalne uprave ne bi smjele napraviti taj potez jer i one moraju snositi dio ove krize – kaže Grčić koji spas vidi jedino u sređivanju javnih financija koje se teško može stabilizirati bez poticanja potrošnje. Neovisni ekonomski analitičar Damir Novotny tvrdi kako ova vlada ni približno ne rješava probleme ove države.
Najjeftinija struja
– Imamo neproduktivan javni sektor u kojem mora biti korekcija plaća barem 10 posto. Naš je problem i što smo godinama niskim komunalijama prikrivali stvarno stanje. Plin je desetljećima imao nisku cijenu, struja nam je najjeftinija u Europi. A preko komunalija se ne vodi socijalna politika. Konkurencija je jedino rješenje i ulaskom u EU Hrvatska će to morati napraviti – kaže Novotny. S druge strane, dodaje, u Hrvatskoj su cijene hrane previsoke pa nije čudno što mnogi građani po namirnice idu u Sloveniju, Italiju i Austriju. Za laburista Dragutina Lesara jesen će biti teška, ali i obilježena prosvjedima. Jer kada se, kako kaže, strah počne upotrebljavati kao sredstvo kontrole naroda, to mora donijeti bunt.
– J. Kosor izjavama o "bolnim rezovima, nemamo za mirovine, plaće, moramo se zadužiti" sije strah. Dokaz da je količina straha prešla granicu snošljivosti onih je 813 tisuća potpisa za referendum, a novi zamašnjak vrućoj jeseni mogla bi biti najavljena mirovinska reforma. Ode li prijedlog u Sabor, treba osvojiti Markov trg – poručuje Lesar.
Nestašica pšenice idealna je prilika pekarskoj industriji za rast cijena kruha iako je brašno marginalan trošak
Požare u Rusiji ili poplave diljem Europe Hrvati možda nisu vidjeli, ali će ih svakako vrlo brzo osjetiti na svom novčaniku. Zbog vatrene stihije koja je progutala petinu ruskih usjeva pšenice te oborina koje su prepolovile prinose ove krušarice diljem Europe, već je sada sigurno da će kruh poskupjeti, samo je pitanje koliki će biti taj novi udar na potrošače. Ipak, kako pšenica i brašno iznose samo petnaestak posto troška u cijeni kruha, poznavatelji prilika tvrde da pekari koriste priliku samo kao alibi za poskupljenje svojih proizvoda.
– Kruh se danas prodaje po 10 kuna za kilogram, a brašno je tu među manjim troškovima – kaže pekar Josip Marjanović. Kako tvrdi, standardna cijena hljeba od 700 grama iznosi 7 kuna, od čega se na utrošak brašna, vode i pekarskih aditiva odnosi oko kunu i pol. Daljnjih, u prosjeku kunu i dvadeset lipa odlazi kao marža trgovinama preko kojih pekari prodaju svoje proizvode, a ostatak cijene od 4,3 kune koristi se za pokriće svih ostalih proizvoda te za ostvarivanje zarade.
– Iz ove razlike pekari podmiruju troškove energenata, plaće, transport, a ostatak koji im nakon toga ostane njihova je čista zarada – kaže Marjanović. Pekare koje se u proizvodnji koriste tehnološki zastarjelim pećima na naftu te imaju mnogo radnika jedva opstaju na tržištu, a pogoni sa suvremenom tehnologijom, u kojima radi samo nekoliko zaposlenika, ostvaruju velike profite.
– Pekari već dugo čekaju priliku za dizanje cijene proizvoda, a nestašica pšenice zasigurno im je odličan alibi – kaže Marjanović tvrdeći da, ako pekari prate tehnologiju, kruh ne treba poskupjeti više od nekoliko posto. (bk/VLM)
zlobna piskarala na današnji dan još više stvaraju lošu klimu, pazite se i vi piskarala Oluje