Osam godina prošlo je otkako je Dijana Aničić rodila mrtvo dijete, a drugo s teškim invaliditetom, no još nitko za to nije proglašen krivim. Premda su vještaci Josip Škavić i dr. Mario Podobnik iz Zagreba još u kolovozu 2004. napisali da su T. S, D. K., T. B. i B. D. nesavjesnim liječenjem (odgađanjem carskog reza) prouzročili smrt jednog blizanca i teško oštećenje mozga drugog, slučaj je danas još u fazi istrage. U tijeku je i parnični postupak u kojem žena traži od bolnice više milijuna kuna odštete.
Cijeli život priželjkivala sam dečke, jednojajčane blizance. Možete zamisliti moju sreću kad sam doznala da ih nosim. Možete zamisliti i kako sam osjećala kad sam doznala što se dogodilo kaže nam Dijana Aničić.
U 38. tjednu trudnoće, u ljeto 1998., došla je u bolnicu. Liječnici su zaključili da može roditi prirodnim putem, zanemarujući mišljenje njezine ginekologinje da je treba poroditi carskim rezom. Satima je ležala u predrađaonici, porođaj nije napredovao, a onda je jedan CTG prestao raditi.
Tada su se sjatili oko mene. Doktor Tomislav Strinić, glavni u rađaonici, rekao je: "Jedno je dijete mrtvo" i odmah dodao: "Moglo je biti mrtvo otprije." U trenutku kad se ne smijem micati, kad sam nemoćna da išta učinim, pokušao je amnestirati sebe. Poludjela sam. Ispunio me gnjev, jad, ali i strah za drugo dijete kaže.
No, ni tada je nisu porodili carskim rezom. Tek devet sati poslije, kad je počela gubiti svijest, odveli su je u operacijsku dvoranu. Duje je rođen poluživ, kao stopostotni invalid jer mu je tijekom porođaja mozak dugo bio bez kisika. Sutradan se probudila u bunilu. Kljukali su je tabletama za smirenja, no nije se osjećala bolje. Smjestili su je u sobu s majkom koja je rodila zdrave blizanke. Takvi su mogli biti i njezini, gledala ih je i razmišljala.
Donosili su bebe u sobu drugim ženama, dolazili su liječnici razgovarati s njima, samo se njoj nitko nije obraćao. Nitko joj iz bolnice nije rekao: "Žao mi je." Doktora Strinića, kojega najviše okrivljuje, više nije vidjela. Medicinska dokumentacija s njezinom poviješću bolesti nestala je iz bolnice. Sljedećih dana uvjeravali su je da će mali Duje, ako preživi, biti biljka i da je bolje da ga ostavi u bolnici. Govorili su joj da on ništa ne osjeća. Zatražila je da ga uzme na ruke. Pomilovala ga je po licu, a on joj se osmjehnuo. Uzela ga je ubrzo iz bolnice, naučila piti i jesti, sve što su govorili da nikad neće...
Zapravo, dugo nisam razmišljala o tome kako sam se onda osjećala. Život ide dalje. Nakon svega samo želim čuti presudu da su krivi kaže.
Dijana Aničić u međuvremenu je rodila zdravu djevojčicu danas joj je pet godina te osnovala udrugu "Anđeli" za djecu s teškim invaliditetom, u kojoj roditelji mogu dobiti pomoć. Odbija govoriti o ocu blizanaca, koji nije došao na pogreb jednome, a drugoga nikad nije vidio.
Ovakve pogreške, na žalost, nisu iznimka u našim bolnicama. Suđenja, ako ih i bude, traju godinama. Istražujući slučajeve objavljene u tisku, nameće se zaključak da se većina pogrešaka događa ginekolozima. U tijeku je tako i dugogodišnji postupak u zagrebačkom Općinskom sudu protiv dr. Nikole Ljubojevića i medicinskih sestara, optuženih zbog smrti majke trojki u bolnici u Petrovoj u rujnu 1995. U parnici obitelj je pravomoćno dobila gotovo milijun kuna odštete. O tome kako je otac s danas tri 10-godišnje blizanke živio svih ovih godina nije želio javno otvoriti dušu, jer se ne želi "toga" ni prisjećati i jer bi se djevojčice uznemirile.
Posljedice pogrešaka katkad trpe i optuženi. Anesteziologinja koja je bila optužena u slučaju smrti majke trojki umrla je od raka. Obiteljski prijatelji kažu da je optužena kako bi se prikrila krivnja liječnika dovoljno utjecajnog da izbjegne istrazi. Ne bi bilo prvi put da bude optužen najmanje kriv, a presuda će pokazati je li to slučaj i s dr. Ljubojevićem. Liječnicima suđenje zbog pogreške može značiti i profesionalnu smrt, stoga se čini sve što je moguće da se to ne dogodi. Odvjetnik Josip Mađarić kaže da su ginekološke pogreške i u svijetu razlogom najviše tužbi.
Dok u nas za naknadu štete odgovara bolnica, odnosno porezni obveznici, u SAD-u je odgovornost individualna i liječnika koji nije osiguran bolnica neće ni zaposliti. Isplaćuju odštete u desecima milijuna dolara. Porast tužbi bilježi se i u Njemačkoj, Francuskoj, dosuđuju se veliki iznosi. No, u inozemstvu su kazneni postupci protiv liječnika iznimka jer obitelji dobivaju goleme odštete.
Obiteljima je najgore to što liječnici nakon svega ne kažu da im je žao. O tome govori i Mate Kasum, otac Tanje (16) djevojčice s Dawnovim sindromom, koja je preminula 13. lipnja 1999. u Splitu zbog neprepoznate upale potrbušnice. Zbog toga su proteklog mjeseca optuženi Gorana Trgo i Teo Borić. Internistica dr. Trgo zbog bolova u trbuhu propisala joj je pogrešnu terapiju i pustila je kući. Nakon šest dana djevojčica je opet došla u bolnicu, a kirurg Borić nije izveo hitan zahvat iako je na zaraznom odjelu utvrđeno da je to potrebno. Djevojčica je operirana u idućoj smjeni, ali je pala u komu i umrla.
Stalno pred očima imam sliku kćeri koja trpi bolove i uzda se u mene, oca, da ću joj pomoći. Ja sam se uzdao u liječnike, a što su dani odmicali, nade je bilo sve manje. Gledao sam je kako s teškom mukom podiže ručicu da bi nas pozdravila jer nije imala snage više govoriti. Znao sam da umire... Značilo bi mi da su mi poslije barem rekli da im je žao kaže Mate Kasum.
Sve više zahtjeva za naknadu štete
Koliko se u nas danas vodi parničnih postupaka kojima se od bolnica traži odšteta zbog liječničke pogreške teško je doznati. Odvjetnik Mađarić kaže da bolnice to ne žele otkriti, Ministrstvo zdavstva nema podatke... No, nije teško zaključiti da najviše tužbi sigurno ima KBC Zagreb kao najveći bolnički centar. Dosta tužbi ima i splitska bolnica. Jednako je i sa statističkim praćenjem kaznenih postupaka protiv liječnika jer bi se ti podaci mogli dobiti samo fizičkim prikupljanjem od svakog općinskog suda u državi. U posljednjih godinu dana enormno se, kaže Mađarić, povećao broj tužbi za naknadu štete. Pritom misli na ozbiljne slučajeve, pravno utemeljene. Na prvom su mjestu u nas postupci protiv ginekologa, pa tek daleko iza njih slijede internisti, kirurzi, oftalmolozi, djelatnici Hitne, anesteziolozi...
