Dok se u Rusiji ovih dana čeka presuda Jehovinu svjedoku Dennis Christensenu, Dancu koji je 25. svibnja 2017. godine uhićen u svome domu u gradu Orelu, južno od Moskve, samo zbog toga što pripada vjerskoj zajednici koju je država prepoznala kao „ekstremističku organizaciju“, pred očima svijeta otvorila se gotovo dvije godine stara rana – sudbina Jehovinih svjedoka u toj zemlji.
Naime, rusko Ministarstvo pravosuđa 15. ožujka 2017. godine podnijelo je tužbu Vrhovnom sudu Rusije da se Jehovini svjedoci zabrane kao ekstremistička skupina. To je i učinjeno 20. travnja iste godine, nakon čega je počeo progon i zatvaranje Jehovinih svjedoka, koji su zajedno sa Scijentološkom crkvom na crnoj listi vjerskih zajednica u Rusiji. Premda nikome nije jasno gdje se mogao pronaći ekstremizam među vjernicima koji čak u svojim regulama imaju pravilo o nesluženju vojnoga roka.
U Ministarstvu pravosuđa objasnili su tada da se optužba odnosila na tiskane materijale kojima su, kako oni tvrde, Jehovini svjedoci proklamirali svoju superiornost nad drugim religijama i nasilje prema sljedbenicima drugih vjera. U istome je trenutku zamjenik ministra pravosuđa Sergej Gerasimov naložio obustavu svih aktivnosti Jehovinih svjedoka do donošenja presude, a glavni argument tijekom tih mjesec dana saslušanja bili su deseci presuda protiv regionalnih ureda Jehovinih svjedoka na koje Administrativni centar (sjedište crkve) nije reagirao.
Bez upozorenja
Odvjetnici Jehovinih svjedoka tvrdili su kako regionalne kongregacije nisu dužne slati svoje izvještaje Administrativnom centru te da to ne može biti razlog za zabranu svih Jehovinih svjedoka, odnosno cjelokupne vjerske zajednice. Također, Administrativni centar nikad nije bio uključen u ta saslušanja i nije od Ministarstva pravosuđa primio nikakvo upozorenje. Štoviše, iz Administrativnog centra tvrdili su kako su upravo oni zaustavili dolazak u Rusiju tiskovina koje su se našle na listi „ekstremističke literature“ u tužbama protiv Jehovinih svjedoka.
No, ništa nije pomoglo. Zabrana te vjerske zajednice stupila je na snagu, a velik dio njezinih članova počeo je napuštati Rusiju i mnogi od 165.000 Jehovinih svjedoka, koliko ih je u Rusiji, našli su se kao tražitelji azila u susjednoj Finskoj smjestivši se u izbjegličke kampove ili iznajmljene stanove. U Finskoj su pak proučavali slučaj po slučaj tvrdeći da nije jedak tretman u svim ruskim regijama te su zahtjeve za azil, gdje su procijenili da se ne radi o izravnoj ugroženosti, odbijali.
Tko su, zapravo, Jehovini svjedoci i što naučavaju?
“Oni su izrasli iz adventističkoga stabla, kad je njihov osnivač Charles Taze Russel (1852. – 1916.) zaključio kako može, bolje nego njegovi prethodnici, izračunati datum Kristova ponovnog dolaska”, objašnjava dr. don Ante Mateljan u knjizi „Vjera u pitanjima“ (Verbum, Split 2007.).
“Njegove prognoze (1914. i 1918.), kao i one njegovih nasljednika (1925. i 1975.), nisu se obistinile pa su se utekli smicalici: Krist je došao, ali je nevidljiv! Imaju, teološki gledano, prilično primitivno učenje. Pogrešnim čitanjem i tumačenjem svetoga tetragrama – JHWH, Božje ime su odgonetnuli kao Jehova, iako je posve jasno – prema Bibliji i biblijskim znanostima koje objašnjavaju masoredski način stavljanja samoglasnika, koji se inače u židovskom jeziku ne pišu, ali se izgovaraju uz suglasnike – da ga se treba čitati JAHVE. Ne vjeruju u Presveto Trojstvo, Kristovo božanstvo ni u besmrtnost ljudske duše pa se i ne mogu zvati kršćanima. Uče da je Krist zapravo anđeo Mihael, koji u tijeku povijesti uzima drugo obličje. Inzistiraju na broju od 144 tisuće spašenih, tvrde kako je svijet stvoren 4128. godine prije Krista i dijele povijest u tri razdoblja: vrijeme vladanja anđela (koje se dijeli u doba patrijarha, doba židova i doba kršćana, a koje traje od 2473. prije Krista do 1914.), budući svijet (od 1914. pa kroz tisuću godina) i onda vječnost”, kaže don Ante Mateljan objašnjavajući kako su Jehovini svjedoci vrlo strogo uređena zajednica kojom upravlja Vijeće starješina sa sjedištem u Brooklynu u New York.
Štovatelji subote
“Ono daje upute za tumačenje Svetoga pisma. Za njih ne vrijedi općeprihvaćeni (ekumenski), nego njihov vlastiti prijevod nazvan Novi svijet. Ta se tumačenja redovito objavljuju u časopisu Kula stražara i Probudite se i često su posve kontradiktorna, osobito nakon što se njihova predviđanja ne pokažu istinitima. Stoga svojim članovima zabranjuju studiranje Svetoga pisma prema metodama biblijskih znanosti”, kaže dr. Ante Mateljan, dodajući kako Jehovini svjedoci odbijaju služiti vojsku i ne prihvaćaju nikakve nacionalne simbole (zastavu i sl.). Umjesto nedjelje štuju subotu, a poznato je da odbijaju transfuziju krvi pri operativnim zahvatima.
– Izuzetno su aktivni, jer svaki član ima zadatak obavljati misionarsku aktivnost i pridobiti određeni broj novih članova. Daju desetinu i druge doprinose pa im je zajednica vrlo bogata i moćna. S velikim neprijateljstvom gledaju na Katoličku crkvu smatrajući je velikom bludnicom iz Otkrivenja i svojim glavnim neprijateljem. Drže da su oni jedini prava Crkva, jedini sveti i pravedni, a svi ostali su neprijatelji Božji na koje samo što nije došao Božji strašni sud, koji će se održati nakon što Krist – anđeo Mihael pobijedi sve neprijatelje u bitci kod Harmagedona. Razgovor s Jehovinim svjedocima nalikuje na razgovor s gluhim, jer se oslanjaju samo na naučene biblijske citate koji im služe za potvrdu njihovih teza. Na taj lijepak lako padaju oni katolici koji slabo poznaju Bibliju i nauk Katoličke crkve. Valja se diviti njihovoj upornosti, ali ih treba i žaliti zbog iste upornosti u naučavanju nauka koji nema veze sa Svetim pismom i Božjom objavom”, objašnjava dr. don Ante Mateljan.
U Rusiji se neformalno vjeruje da iza zabrane stoji utjecaj Ruske pravoslavne crkve, kojoj je smetao upravo način rada Jehovinih svjedoka licem u lice i misionarskim kucanjem na vrata potencijalnih obraćenika. Cijeli svijet zbog toga osuđuje Rusiju i Vladimira Putina, koji kaže kako ne razumije da ih se progoni „jer su kršćani“ te „da bi se to trebalo ispitati“.
Da i, u čemu je problem? I Katolička crkva isto s punim pravom smatra Jehovine svjedoke hereticima... iako nakon 2. Vatikanskog sabora u ništa više nisam siguran.