Nakon prvog velikog debakla koji je Donald Trump doživio kada je iz Zastupničkog doma Kongresa povučen njegov prijedlog novog zdravstvenog osiguranja, svima je zapravo postalo jasno o kako se delikatnoj tematici radi. Dio republikanaca držao se onog starog mita da svatko tko vrijedno i naporno radi može sam sebi i svojoj obitelji kupiti zdravstveno osiguranje, dok su drugi iz iste stranke bili mišljenja da bi se država ipak trebala pobrinuti da oni koji su joj povjereni na skrb dobiju pravo na liječenje.
Čini se da se ipak stvorila kritična masa onih koji misle da zdravstveno osiguranje nije puka roba na tržištu poput automobila, cipela ili namještaja, već da je tu u osnovi riječ o temeljnom ljudskom pravu. Pravu da ne umreš od bolesti koja se može uspješno dijagnosticirati i liječiti. Pravu koje ti omogućuje da ne postaneš beskućnik ako netko od tvojih najbližih teško oboli.
Prije više godina u parku u Washingtonu upoznala sam Joyce, ženu čijeg je supruga odnio karcinom, a kuću uzela banka zbog golemih troškova liječenja. Još je ostala dužna banci iako su oboje imali zdravstvo osiguranje, ali nedostatno. Čovjek je umro nakon što su bolnice odbile nastavak liječenja. Zadržala je svoj posao knjižničarke, a tada je već osam godina otplaćivala dug. Od plaće joj je ostajalo toliko da kupi nešto hrane i odjeće za posao. Živjela je u prihvatilištu za beskućnike. Joyce će za mene uvijek ostati simbol žrtve kojoj je jedan u osnovi neljudski sustav oduzeo apsolutno sve, pa i deset godina života. Kada je Obama radio na zakonu o dostupnom zdravstvenom osiguranju, imao je upravo ovakve slučajeve na pameti. I milijune djece bez osiguranja.
Na globalnoj razini strašan je podatak da je u velikom dijelu svijeta zdravlje postalo roba koja se prodaje i kupuje. U tom kontekstu zastrašujući je podatak da u siromašnim zemljama i u zemljama s osrednjim prihodima umre 70 posto od 9 milijuna ljudi koji na našem planetu svake godine umru od raka. U tim zemljama zdravstveni sustavi nisu dovoljno jaki i bogati da ih liječe, a istodobno postoji milijun i jedan razlog zašto su oboljeli. Mislim da su teški životni stres i siromaštvo, prije bilo čega drugoga, uzrok tolikog mortaliteta. Također mislim da u ovu kategoriju zemalja spada i Hrvatska. Šokantan je podatak da kod nas na 100 tisuća stanovnika od raka umiru 334 osobe ili dvostruko više nego u SAD-u gdje je zdravstveno osiguranje krajnje problematična kategorija. No kada se pogleda u dubinu, jasno je vidljivo da tu nije riječ samo o razini i kvaliteti zdravstvenog osiguranja.
Pitam se koliko je ljudi u Hrvatskoj u posljednjih deset godina oboljelo i umrlo od raka zbog životnog stresa koji im je priuštio naš ovršni zakon? Mislim da je taj broj znatan i da je glavno zakonodavno tijelo izravni sukrivac za njihove smrti. Zdravlje se ne osigurava samo zdravstvenim osiguranjem, već sveukupnom zakonskom zaštitom od svih onih koji čovjeka mogu utjerati u takvo stanje koje vodi izravno u bolest i smrt. Nijedno zdravstveno osiguranje ne može sanirati posljedice takve nebrige države o vlastitim građanima.
>> Ova fotografija razljutila je mnoge. Uočavate li što je na njoj krivo?
>> Srušio Obaminu zdravstvenu reformu, tuguje 20 milijuna
