I dok tisuće mladih svakodnevno napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom, Požežanka Mirna Harwood i njezin suprug Daniel Paul Harwood odlučili su nakon desetak zajedničkih godina u Engleskoj vratiti se u Hrvatsku. I tako je Daniel postao prvi Englez u Požegi. A sve je počelo prije dvanaestak godina kada su se Daniel i tada 16-godišnja Mirna Marić, požeška gimnazijalka, počeli dopisivati.
– Na internetu sam tražila prijatelje istih interesa kao ja i tako sam se počela dopisivati i s Danielom. Nakon godine dana dopisivanja prvi me put posjetio. Već tada sam osjetila prema njemu nešto više od prijateljstva. Po završetku trećeg razreda, odnosno kada sam napunila 18 godina, otišla sam u Englesku. Tamo sam morala ispočetka ići u srednju školu jer je kod njih obrazovanje drugačije koncipirano. Prije upisa na fakultet treba se još dvije godine školovati. Četiri godine trajao je studij engleskog i njemačkog u Cambridgeu, a poslije toga sam imala još godinu dana prakse – kaže Mirna koja je kao i svi ostali studenti u Engleskoj studij plaćala.
Tramvaje uvesti u Englesku
No za razliku od Hrvatske, kada u Engleskoj završite studij, potrebno je skupiti određene godine volontiranja ili bilo kakvog rada da se dobije posao u struci. A kada je napokon dobila takav posao, ali u Španjolskoj, tata joj je predložio da možda potraži nešto i u Požegi. Javila se na natječaj za profesora engleskog jezika u požeškoj Poljoprivredno-prehrambenoj školi i prije nešto više od godinu dana počela i raditi.
Daniel, koji se nakon bolesti prekvalificirao za knjigovođu, prihvatio je prijedlog supruge da žive u Požegi.
– Jako mi se sviđa klima jer je ovdje puno toplije, ima više sunca i nema vjetra. Posebno sam oduševljenim liječnicima jer osjećam da su temeljiti i da me ozbiljno shvaćaju. U Engleskoj se jako štedi na zdravstvu što ovdje nisam osjetio. Rado bih da se i u Engleskoj uvedu tramvaji. Najviše mi smeta što ne mogu neke stvari pronaći u trgovini koje mi trebaju, kada hoću napraviti neki engleski kolač ili jelo ili kad mi je, npr., trebao neki dio kako bih popravio punjač za mobitel. U Engleskoj odete u prvu trgovinu i to kupite. U Požegi mi nedostaje i to što nema puno sadržaja za mlade pa, ako želimo otići u kino, moramo ići u Osijek – kazao je Daniel kojeg je do sada u Požegi posjetila majka i jedna od četiri sestre te jedan prijatelj koji je bio oduševljen svojim prvim boravkom u Hrvatskoj.
Čobanac i barun
Ono na što su se oboje najteže navikli jest čekanje na rješavanje kojekakvih administrativnih problema u različitim državnim institucijama. – Bio nam je to šok. U Engleskoj se takve stvari riješe za pet minuta uz smiješak ili vam jednostavno na kućnu adresu dostave što treba. Njemu nikako nije jasno da mora u redu za neki papir čekati po dva sata – objašnjava Mirna.
Lako mu se bilo naviknuti i na slavonsku hranu, jedino mu se ne sviđaju suhomesnati proizvodi, kulen i kobasica. – Posebno volim čobanac, sarmu, kiflice od dizanog tijesta i krempite. Od pića mi se posebno sviđa barun, biljni liker koji jako vole i naši prijatelji u Engleskoj – kazao je Daniel koji je preko supruge upoznao i nove prijatelje u Požegi. Odlazeći s njima na badminton, upoznao je još neke prijatelje, a rado je prihvatio i hrvatski način druženja uz piće u kafićima.
– Kod nas su kava, sok ili bilo kakve piće u kafiću jako skupi pa je to jedan od razloga zašto se ne druže na takvim mjestima, već radije s društvom to popiju kod kuće – objašnjava Daniel koji je svladao hrvatski za neku osnovnu komunikaciju, toliko da sam može odlaziti na kontrole k liječniku u Zagreb ili Požegu te ići u trgovinu.
I dok se usavršava u hrvatskom, Daniel često kuha, čak i hrvatska jela, a posebno voli praviti kruh i peciva, kosi travu oko kuće te pomaže u drugim kućanskim poslovima. Kada dobro ovlada našim jezikom, potražit će i posao.
Vexanaks: Jesi li to mislio i na nase politicare koji se cesto prave Englezi????