NEIMAŠTINA Branko Radičević životari i brine se o starim roditeljima

Želi struju da mu barem žarulja gori

Branko na trijemu trošne kućice neožbukanih zidova koju je naslijedio od bake
Foto: Duško Marković
25.06.2007.
u 17:24

Katkad si noću zapalim svijeću,  da ne sjedim sam u mraku. Uz svijeću se i perem kad se uvečer vratim s polja, pa me nerijetko strah da se nešto ne zapali.
Najveća mi je želja dobiti struju, barem da mi jedna žarulja može gorjeti, ali nemam novca da si je uvedem – priča Branko Radičević, skromni 46-godišnjak iz naselja Djedina Rijeka nedaleko od Čaglina u požeškom kraju.

Neožbukani sobičak    
Branko živi sam u trošnoj kućici koju je naslijedio od bake. Točnije, u jednom njezinom sobičku golih, neožbukanih zidova, u kojem ima mjesta tek za krevet i stol. Skrbi i za staru majku i oca koji također žive u selu, a pomažu si međusobno jer najčešće kod roditelja dobije topli obrok.

No, otac je bolestan, a nedavno mu je i majka slomila kuk, pa Branko gotovo po cijele dane radi na imanjima susjeda kako bi se prehranio.
– Dosta radim i ništa mi nije teško, jedino mi ova vrućina malo smeta. Ljudi su u selu jako dobri, a jedna baka iz susjedstva daje mi da si uzmem vodu iz bunara u njezinu dvorištu. Imam i dvanaest ovaca, ali se od njihova uzgoja teško može živjeti.

Jeftine ovce
Ovce su danas jako jeftine, a kada i prodam koju, kupim hranu ostalima i ne ostane mi gotovo ništa novca – priča Branko.     
Zahvaljujući potpori požeške humanitarne udruge 'Sigurna kuća',  nedavno se prvi put prijavio za dobivanje socijalne pomoći. Razveselio se pozitivnom rješenju Centra za socijalnu skrb, prema kojemu bi ubuduće trebao dobivati 350 kuna na mjesec, a nada se da će mu novac početi dolaziti od srpnja.

– No, sumnjam da će mi i socijalna pomoć biti dovoljna da uvedem struju. Skupo je to, treba kupiti i sat, a ja nemam novca. Želim struju više nego išta, toliko da bih odmah mogao i umrijeti samo kad bih je dobio – zaključuje Branko Radičević.


Vrijedan radnik

Stanovnici naselja Djedina Rijeka koji su, kao i ostali u čaglinskome kraju, najistočnijoj i najsiromašnijoj općini u Požeško-slavonskoj županiji, i sami uglavnom suočeni s velikom neimaštinom, hvale Branka kao vrlo radišnoga suseljana. – Vrijedan je radnik, uvijek se odazove kada nam treba pomoć, kad treba nešto raditi u polju, a otkako mu je majka stradala, često ga ponudim ručkom. Više od toga, na žalost, ne mogu, pa se nadam da ima dobrih ljudi koji su mu voljni pomoći da dobije struju – kazala je njegova susjeda Ana Mičević.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije