1. Gradonačelniče, objavljeno je da ste u 2014. godini na službena putovanja potrošili samo 323 kune, odnosno četiri lipe po stanovniku ili 0,001 posto proračuna. Odmah su vas proglasili najštedljivijim hrvatskim gradonačelnikom. Ne volite putovanja ili...?
Ma ja sam potpuno atipičan gradonačelnik koji se teško može uklopiti u kategorije u koje se stavljaju čelnici lokalnih samouprava jer sam jedini među njima stopostotni volonter. Radim kao gradonačelnik za nula kuna, a i ovaj trošak od 323 kune vjerojatno je napravila zamjenica jer uopće ne koristim službeni automobil. Ni telefon. Zaposlen sam u svojoj privatnoj tvrtki kao odvjetnik. Ne primam za poslove gradonačelnika nikakvu naknadu. Imali smo u ožujku 2014. prijevremene izbore, a od tada i Gradsko vijeće te mjesni odbori rade na nula kuna. U svim tim kategorijama specifičan smo grad.
2. A kako onda putujete na službene sastanke kad vas pozovu u neko ministarstvo u Zagrebu, pješice?
Pa imam svoj privatni automobil. Grad ima tri stara službena automobila, ali ni u jedan još nisam ni sjeo. Vozim svoj i sam ga tankam o svom trošku.
3. Što na to kažu vaši kolege koji se voze na proračunski pogon, je li se koji možda pobunio jer im kvarite imidž?
Trebalo bi uvesti volontiranje kao oblik upravljanja jedinicama lokalne samouprave, pogotovo u općinama i gradovima do 10.000 stanovnika. I dalje radim svoj posao kao odvjetnik i odlazim na sudske rasprave. Evo, prošlog tjedna bio sam u Virovitici cijeli jedan dan na raspravi. Sve se može ako se dobro organizira. Volonterstvo na dužnosničkim položajima nije privilegij onih koji imaju novac pa si to mogu priuštiti. I oni koji su na burzi rada imaju znanja, a ne dobivaju ni kune. Građani više nemaju povjerenja u ovakav politički ustroj i dužnosnike. Čuje se i mišljenje da, “ako netko ne zna zaraditi za sebe, neće znati ni nama”. Sve smo iskrivili.
>> Picoki za fiškala: Zašto je nezavisni kandidat u Đurđevcu pomeo i SDP i HDZ
>> Volonter u dvije godine riješio milijunske dugove
U vrijeme " trulog" socijalizma danasnje opcine zvale su se mjesne zajednice. Predsjednicu MZ su bili volonteri i sve je funkcionitalo kao isada.