Neki kažu da je uveo strahovladu, neki mu skidaju kapu i već sada predviđaju novi mandat. Stariji kolege tužakaju ga Udruzi sudaca i u kuloarima odbrojavaju sudačke dane. Kad sve to ostavimo po strani, neosporna je činjenica da je Željko Rogić, 44-godišnji predsjednik Općinskog suda u Zadru, u nepunih godinu dana uspio s nekih predmeta skinuti prašinu koja se desetljećima nakupljala i poslati ih u arhivu.
Tko prvi, nosi lakše
U brojkama, dočekalo ga je 22.000 predmeta, a potkraj svibnja ove godine bilo ih je 17.000. Prošli tjedan podigao je novu buru nezadovoljstva na hodnicima suda pozvavši suce i sudačke savjetnike na, kako kaže, radnu akciju. Objavio je plakat "Za suce i sudske savjetnike: Akcija – 100 najstarijih ostavina. Nagrada slijedi. Ponuda do isteka zaliha" koji bi bio, slaže se i on, možda primjereniji nekom trgovačkom centru.
– Uočio sam kako je naš problem stotinu najstarijih ostavina. Morao sam nekako reagirati da suci i sudski savjetnici nemaju osjećaj da ih dodatno teretim. Da se razumijemo, mogao sam bez problema jednostavno podijeliti te predmete, bez mogućnosti odbijanja. Ali nisam želio tako te sam se odlučio za veseliji način, najaviti to kao akciju poput onih u trgovačkim centrima. Moj pristup bio je šaljiv, a istodobno je to i radna akcija. Pozvao sam ljude da se dragovoljno jave, da osim ovoga što svakodnevno rade, svatko uzme po pet, šest ostavinskih predmeta. Svi su spisi razgrabljeni u dva dana, dakle, javilo se više sudaca nego što sam očekivao. I ne samo da je "planulo" tih stotinu predmeta nego ih je podijeljeno 115 – objašnjava Željko Rogić "akcijsko" dijeljenje spisa zbog čega su ga neki kolege tužili Udruzi sudaca.
Međutim, za to se nimalo ne brine. Kaže da je ionako riječ o sucima koji su u manjini, a to se vidi po broju preuzetih predmeta.
Zadarski ogranak Udruge sudaca promptno je reagirao uz objašnjenje da "takva akcija nije primjerena jer se ruši dignitet sudačkog poziva".
– Ni u jednome trenutku nisam pomislio da rušim nečiji dignitet. Jedina mi je namjera bila da riješimo tih stotinu najstarijih predmeta među kojima neki traju i više od 40 godina. Općinski sud u Zadru u velikom je zamahu, kontinuirano smanjujemo broj neriješenih predmeta. Primjerice, u drugoj polovici prošle godine riješili smo otprilike 2000 starih predmeta, a već do svibnja ove godine dvostruko više nego lani. I u čemu je onda problem? Mislim da otpor pružaju samo pojedinci, ne može se govoriti o svim sucima zadarskog suda. Jer kako onda objasniti to da su sve te stare ostavine razgrabljene, a neke su već i riješene? Zamislite, u nekoliko dana ispisane su odluke za predmete koji su stajali 20 i više godina – zadovoljno će sudac Rogić, a na naše pitanje zna li tko ga je tužio, spremno odgovara da ga to nije ni briga. Tvrdi da nije niti kontrolirao niti gledao tko je došao po spis, a tko nije.
– Poredao sam ih po ovome dugačkom stolu bez želje da ikoga kontroliram. Oni koji su prvi došli, pitali su koje predmete da uzmu, a ja sam u šali rekao: Pa akcija je, možete birati, tko je prvi, izabere lakše i nosi. Poslije nema biranja, uzmi što je ostalo. Znate kako je na akciji – smije se Željko Rogić dok nam objašnjava koje je sve novosti uveo na početku svoga mandata. Istodobno potpisuje rješenje kolegi za godišnji odmor, dogovara očevid i jedno ročište, savjetuje četiri mlade vježbenice iz Centra za socijalnu skrb i dogovara tiskanje Zbirke biltena sudačke prakse koji, koliko on zna, u Hrvatskoj izdaje samo Općinski sud Zadar.
Svoj posao, ističe, obavlja s lakoćom, a svoje prethodnike ne želi komentirati niti se na njih osvrtati.
– Nikoga ne želim ni prozivati ni kriviti. Jednostavno, sud je zatrpan predmetima i to treba rješavati bez puno mudrovanja. Naš je posao poput maratona. Težak je i odgovoran, morate misliti na tisuću stvari, predmeti dolaze kao na pokretnoj traci i nema stajanja. A upravo se to mora promijeniti kako bismo se kvalitetnije mogli posvetiti ovome što radimo – kaže Rogić i dodaje kako se sve te pozitivne promjene ne bi mogle dogoditi bez sudaca i savjetnika. Na naše inzistiranje da su i prije njegova dolaska na sudu radili suci i savjetnici, ipak priznaje da je riječ o motivaciji i drukčijoj energiji koju je unio u ovaj posao.
U ured bez kucanja
– Ponavljam, ne želim nikoga ni optuživati ni prozivati. Pokreće me želja da smanjim broj neriješenih predmeta, da uopće nemamo normu. Cilj mi je da svaki sudac ima toliko predmeta, da može magistrirati na svakom spisu, da ga može detaljno proučiti i kvalitetno riješiti pa će biti i manje ukinutih odluka. Kad su suci zatrpani spisima, dogodi se da se oni rješavaju površno i brzo. Težimo tome da se svaki sudac posveti do kraja ljudskoj sudbini koja prati taj predmet, koja je donesena s tim predmetom na sud – objašnjava Željko Rogić i napominje kako je njegova najveća prednost to što je otpočetka krenuo stepenicu po stepenicu. Bio je sudski ovršitelj, službenik sa srednjom školom, nekad su ga, kaže, znali staviti i na portu, bio je na terenu, upoznavao ljude, stranke.
– Od 1993. upoznao sam sve ljude, znam kako radi svaki službenik, gdje su najjače, a gdje najslabije karike. Znam kako radi koji sudac, tko hoće, tko neće. Točno znam koju mjeru mogu primijeniti prema kome, a da to za sobom ne povlači negativne reakcije i odnose. Oni znaju da ih poznajem i tu nema nikakvih nepoznanica. Sve se radi s osmijehom. Nema tu ni biča Božjeg ni goniča robova koji je upregnuo sve da rade – istaknuo je sudac Rogić, a primjer kako i koliko treba raditi daje prije svega on. Okružen je spisima, mladim ljudima, svoj ured pretvorio je u savjetničku kancelariju u koju se ulazi bez kucanja i čekanja.
– Ovo je naš ured, a moj je prostor samo ovaj dio stola koji zauzima laptop. I ne treba mi više – pokazuje Rogić središnji dio stola, a na naše pitanje što radi kad ne radi, mlade vježbenice odgovaraju prije njega: – Uvijek radi!
– Ma nekad sam se bavio košarkom, ali više ne mogu zbog zdravstvenih problema. Sada najviše volim otići u svoje selo Popoviće pokraj Benkovca i na obiteljskom imanju saditi češnjak, obrađivati masline, višnje maraške... – rekao je za kraj sudac Željko Rogić.
>>Sud u Zadru srušio rekord, u samo tri mjeseca 1304 manje predmeta
