Spomenik banu Josipu Jelačiću, koji je u glavnom gradu svih Hrvata nakon punog desetljeća izrade otkriven 16. prosinca 1866. i koji su poslije 81 godinu nasilno preko noći 25. srpnja 1947. razmontirali komunisti, ponovno već 24 godine krasi glavni zagrebački trg. Ban na konju poslije višemjesečne restauracije u kovinotokarskoj radionici i ljevaonici poznatog zagrebačkog poduzetnika Željka Šelendića svečano je vraćen na trg 16. listopada 1990., na rođendan najpoznatijeg hrvatskog bana.
Zbilo se to gotovo godinu dana prije prvih demokratskih promjena u Hrvatskoj i njezina osamostaljenja, što je u to vrijeme bio prvorazredan politički događaj koji je nagovijestio kasnije teško izborenu slobodu. Gdje se nalazio razmontirani kip, koji je sredinom pretprošlog stoljeća u svojoj bečkoj ljevaonici izradio kipar Dominik Fernkorn, tko ga je pronašao, kako je obnovljen i nakon 43 godine vraćen na glavni zagrebački trg...? Odgovore na ta pitanja i sve druge pojedinosti vezane uz vraćanje kipa bana Josipa Jelačića pronašli smo kod šezdesettrogodišnjaka koji je bio glavni inicijator, realizator i financijer u ta vremena velikog pothvata koji je na ulice Zagreba izveo više od sto tisuća ljudi.
– Ideja o vraćanju bana na njegov trg rođena je još 1989. u razgovoru s prijateljem Željkom Maćešićem, direktorom Ljevaonice umjetnina. Namjeravali smo taj pothvat zajedno izvesti i financirati. Znali smo da se nalazi u Gliptoteci razmontiran u dijelovima. Ondje je bio prekriven gomilom papira, a sva ta desetljeća sačuvan je zahvaljujući profesoru Baueru. Istražujući povijest uklanjanja Bana s trga saznao sam da su ga partizani, kada su ga skinuli, željeli rastaliti i broncu iskoristiti za pravljenje svojih komunističkih i socijalističkih kipova. No, zahvaljujući mudrosti profesora Bauera i drugih kipara iz tog vremena, Ban je ipak ostao u dijelovima i čitav sačuvan do vremena kada smo ga mi izvukli iz Gliptoteke – kaže nam Željko Šelendić pokazujući u svojoj radnji gdje je kip bio dovezen i restauriran.
Troškove preuzeo na sebe
Dok su dva imenjaka, Šelendić i Mačešić, iznalazila rješenja za vraćanje Bana na njegovo mjesto, dotle je HSLS, prva stranka osnovana u Hrvatskoj na čelu s Draženom Budišom, poveo akciju potpisivanja peticije za vraćanje spomenika. Zbog nemogućnosti da Ljevaonica umjetnina, kojoj je Mačešić bio na čelu, sudjeluje u financiranju pothvata, sve je troškove na sebe preuzeo Šelendić. Tadašnjim gradskim vlastima, kojima nije bilo po volji vraćanje Bana, nije preostalo ništa drugo nego da, pod pritiskom peticije i činjenice da za taj posao neće izdvojiti ni jedan ondašnji dinar, donesu odluku kojom se dopušta vraćanje Jelačićeva kipa.
– Naravno da ondašnjoj vlasti nije bilo po volji to što radimo. Najbolji dokaz za to je činjenica da su mi tražili porijeklo imovine. Htjeli su me zastrašiti na taj način. Međutim, nisu mi mogli ništa, sve je bilo čisto jer sam tada bio poduzetnik već punih 27 godina, a nastavio sam obrtničku obiteljsku tradiciju od oca Josipa koju je započeo moj djed Ivan otvarajući radionicu još daleke 1906. godine – kazuje Šelendić.
Kip bana Jelačića bio je rastavljen na 24 dijela koji su međusobno prije rastavljanja bili povezani vijcima i zakovicama. Sve te dijelove Šelendićevi su radnici prenijeli u veliko dvorište njegove radionice u podsljemenskom naselju Bešići u Gračanima. Četiri puna mjeseca ekipa stručnih restauratora predvođena kiparom i majstorom restauracije Ivanom Grošinićem radila je na čišćenju i sastavljanju kipa.
Replike Kuhariću i Tuđmanu
– Bilo je nekih dijelova koji su propali i koje je trebalo ponovno napraviti. No, najviše vremena potrošili smo na čišćenje dijelova spomenika, a cijeli kip sastavljen je na isti način kao u bečkoj radionici Dominika Fernkorna sredinom 19 stoljeća. Sastavljen je s vijcima i zakovicama koje su ponovno izrađene, a na tom poslu gotovo četiri mjeseca svaki su dan, pa i nedjeljom i praznikom, radila 24 radnika. Bio je to veliki posao koji je obavljen pod stručnim nadzorom Ivana Grošinića koji je izradio i pet-šest malih replika Jelačićeva kipa koje su poklonjene kardinalu Franji Kuhariću, predsjedniku Tuđmanu i drugima. Jedna ta mala replika nalazi se i kod mene – dodaje Željko Šelendić. Sastavljanju kipa u radionici u Bešićima priključila su se i dvojica radnika Gredelja koji su prije 43 godine pod okriljem noći po zapovijedi ondašnjih vlasti sudjelovali u njegovu razmontiranju. Oni su, tvrdi Šelendić, sami došli k njemu i ponudili pomoć u sastavljanju.
U ono vrijeme mladi zagrebački poduzetnik angažiravši se na projektu nije htio ništa prepustiti slučaju, nego je sa svojim restauratorima napravio odljev pravog kipa bana Jelačića u gipsu.
– To smo učinili za svaki slučaj, da ostane kopija po kojoj se može izliti novi ako se kojim slučajem ovom u dijelovima nešto dogodi. Bila su takva vremena. Za odljev smo potrošili čak 16 tona gipsa. Gdje se danas nalazi taj gipsani kip bana Jelačića ne znam. Odvezen je iz mog dvorišta, a gdje je ostavljen i je li sačuvan, zaista ne znam. Predlagao sam da odlijemo novoga i poklonimo ga be??koj ljevaonici Fernkorn u kojoj je izrađen – ističe Šelendić dok nam u svome uredu pokazuje arhivske slike od prije 24 godine kada se u njegovoj radionici obnavljao i sastavljao Jelačićev kip.
Povratak Bana na Trg bio je prvorazredan politički, medijski i društveni događaj u ta vremena. Dvorište Šelendićeve radionice bilo je mjesto hodočašća mnogih Hrvata koji su uživo htjeli vidjeti Jelačićev kip.
– Dolazili su ljudi sa svih strana svijeta. Tako sam upoznao dosta budućih političara koji će biti važne osobe u samostalnoj Hrvatskoj. Svojoj pokojnoj majci Mariji u šali sam govorio: “Majko, pokaži mi sina koji je svojoj majci dopeljao Jelačića bana u dvorište” – prisjeća se Šelendić.
Biznis nastavljaju sin i kći
A kada je sklopljenog Bana na konju dopremao do Trga, Šelendić je napravio neviđenu feštu. Sto tamburaša ispred njega i sklopljenog kipa uz pjesmu pješice je došlo do Trga, gdje je iz prve na postolje postavljen vraćeni kip.
– Bilo je raznih ideja kako okrenuti Bana. Jedni su predlagali da bude okrenut kao i prije, drugi da se vrti na okretnom postolju – dodaje Šelendić, koji nije želio reći koliko ga je stajalo to zadovoljstvo da vrati Bana ondje gdje mu je i mjesto.
U novinama iz tog vremena kalkuliralo se s iznosom od oko 700 tisuća maraka. Kad smo mu tu brojku izgovorili, i dalje je ostao uporan rekavši: “Kada dajete poklon, onda ne govorite o njegovoj cijeni. Tako sam rekao i prije 24 godine, tako kažem i sada!” Ipak, u najmanju je ruku očekivao da se ispod spomenika nalazi makar pločica na kojoj bi sitnim slovima bilo upisano da je taj spomenik te i te godine kao dar svome gradu i narodu vratio jedan zagrebački poduzetnik, čija četvrta generacija, sin Josip i kći Nikolina, nastavljaju posao svoga pradjeda Ivana koji je započeo prije 108 godina.
>> Šelendić: Volio bih da Milan pobijedi, iako mu neću dati ni kune
Nije li to onaj isti Selendic koji je kasirao 7000 kuna po stolcu u Lisinskom??? Nije li to onaj isti Selednic koji je pokupovao u bescjenje zemlju na Dolju gdje bi se jednoga dana trebala graditi donja stanica nove sljemenske zicare?