Hoće li Hrvatska skočiti na ljestvici zemalja koje imaju prijateljski odnos prema biznisu? Možda bi i mogla, jer dok se u drugim zemljama narkodileri moraju mučiti kako da prikriju trag prljavog novca, smišljajući fiktivna poduzeća, zarade i bilance, u Hrvatskoj je stvar puno jednostavnija.
Jedan od naših narkobossova, jučer nepravomoćno osuđeni Ivan Varga, novcem od droge kupio je u tri godine deset stanova, od kojih četiri na ime supruge i sina, a šest na – vlastito ime! Uredno je platio predviđeni petpostotni porez na promet nekretnina i – što se tiče Porezne uprave – platio dug državi.
Nikome od poreznika nije palo na pamet da upita Vargu otkud mu novac za 10 stanova, pa još i zemljište i poslovni prostor, a kao vlasnik sitnog lokala prijavio je promet u jednoj godini od samo 159 tisuća kuna. Ako netko može kupiti tolike nekretnine a da ga nitko ne pita kako je novac zaradio, riječ je, valjda, o krajnje prijateljskom odnosu prema biznisu.
Doduše, narkobiznisu, ali naša Porezna uprava valjda ne želi tu sitničariti. Zasad nema ni govora da bi naši poreznici mogli ući u trag takvim “biznismenima” i navesti policiju i Uskok na njihov trag. Umjesto toga, dilerska je grupa praćena i prisluškivana sedam mjeseci.
Zanimljivo je da se u optužnici sumnja da je zarada puno veća, jer 1,5 milijuna eura zarada je samo u tom kratkom razdoblju. Moguće je iz toga naslutiti da bi imovine moglo biti još, ali da glasi na neka druga imena. No, zašto bi poreznici gnjavili nekoga tko je možda učinio uslugu prijatelju ili rođaku Vargi...
