Nakon što sam se, prerušen u bogatog katarskog šeika, uvjerio da bi naši ljudi začas prodali autoceste čim namirišu petrodolare, uputio sam se s ekipom prema jugu Lijepe Naše – u Zagvozd. U crnom mercedesu kraj mene je bila moja lijepa žena Ljiljana prerušena u pustinjsku princezu, direktor Arapskog centra u Zagrebu Mustafa Alajbegović koji je glumio prevoditelja, te mladi boksač Jasmin Buljić koji je igrao ulogu šeikova tjelohranitelja. Ovaj sam put želio vidjeti kako će na jugu Hrvatske reagirati kad saznaju da im Arapin musliman kupuje autoceste ako im obećam besplatan prolaz kroz tunel Sveti Ilija.
U Zagvozdu se u trenu oko nas okupila hrpa radoznalih mještana.
– Selam alejkum, merhaba! Da li ja to zaista vidim šeika ili sanjam? – prvi nam je prišao Antonio Bakšić, bivši Hajdukov pionir. – Ajmo popit kavu, evo tu je kafić. Šeiče, ju vont drink kofi?
– Dajte stišajte te ustaške pjesme, jebem mu majku! Stavite stihove iz Kur'ana ako imate! Pa vidite tko nam je došao u selo, pravi šeik! Sad osim Hasanaginice i Napoleona koji su tuda prošli evo imamo i šeika. Daj čovjeku donesi pravu kavu, a ostalima što žele. Evo, u ime sumještana želim dobrodošlicu šeiku i princezi. Recite mi kojim povodom je šeik došao u naše skromno mjesto – pitao je Bakšić prevoditelja Mustafu.
– Ma evo, šeik se jučer sastao s predsjednikom Josipovićem, premijerom Milanovićem i ministrom Hajdašem Dončićem i odlučio uzeti autoceste u koncesiju, uključujući i tunel Sveti Ilija. Šeik je plemenit i dobar i htio vas je osobno obavijestiti da više nećete morati plaćati tunelarinu. Usput, naravno, šeik gleda bi li mogao štogod uložiti u ovaj kraj.
Halal meso
– Drago nam je što će autocestu u koncesiju uzeti Arapi, jer mi smo bliži Arapima nego zapadnjacima, koji od nas samo žele napraviti robove.
– A s kime ovdje možemo razgovarati o mogućim investicijama? Tko je tu glavni?
– Ma pustite te glavne. Oni nam otjeraju sve investitore. Njihov kvocijent inteligencije ravan je mojoj tjelesnoj temperaturi! Ništa njih ne zanima. Sad ću ja pitati svog ujaka i neke ugledne biznismene koji se razumiju u posao, a ovi u općini su niškoristi.
Nakon što je obavio "važan" telefonski razgovor, Bakšić je počeo rukama tjerati muhe koje su oblijetale oko naših kava i ljutito se obratio konobarici.
– Daj, molim te, stavi nešto na šeikovu šalicu da mu ne idu muhe, zaboga miloga. Mi možemo tako piti, ali ne i šeik... Ispričavam se zbog muha, ali sada je vruće i ne možemo im stati nakraj. Nego, evo da vam kažem što bi bilo dobro za ovaj kraj. U Zagvozdu imamo samo tri dućana i tri kafića. Trebalo bi napraviti nekakvu tvornicu.
– Kakvu tvornicu?
– Pa evo, ujak mi je rekao da bi tu dobro išla izrada izolacije od ovčje vune, gradnja stambenih objekata, možete uložiti u stočarstvo i imati tu klaonicu za halal meso. Tu vam je blizu BiH i većinsko muslimansko stanovništvo i svi jedu isključivo halal meso. Bio bi to dobar biznis.
– Sve je to O. K., nema problema, ali mi bismo ipak razgovarali s ljudima koji obnašaju vlast, jer radi se o velikim investicijama, o milijardi eura.
Na spomen milijarde eura Bakšić je popio čašu vode i u tom trenu zazvonio mu je mobitel.
– Mario, molim te k'o boga, dođi, baš sam te mislio zvati. Ovdje je pravi šeik iz Katara koji bi ulagao. Ajde dođi da mu kažeš što bi trebalo. Evo, sad će doći jedan jako pametan čovjek i uspješan biznismen, a ja ću zvati donačelnika Borisa Mlikotu.
– Borise, evo sjedim s važnim ljudima, sa šeikom iz Katara koji bi htio investirati u Zagvozd i uzeo bi autocestu i tunel u koncesiju, a nas oslobodio plaćanja tunelarine.
– Molim? Pa to je strašno, vi niste normalni, zbog vas propada i Zagvozd i cijela država. Ajde bok!
– Hoće li doći donačelnik?
– Ma rekao sam ja vama! Kaže da mu je raspored popunjen do ponedjeljka. Ako ostanete tu do ponedjeljka, primit će vas, a prije ne može, morate se najaviti. To je strašno! Ali, evo, stigao je gospodin Mario. Ajde, molim te, Mario, reci šeiku što bi bilo najbolje za ulaganje.
– Pa ima svega. Ali s obzirom na to da oni imaju naftu, šeiku bih predložio sljedeće. S našeg Biokova teče zdrava pitka voda u more. Šeik bi mogao uložiti u gradnju punionice i tako bismo mi tu vodu flaširali i slali u Katar. Koliko mi je poznato, u Kataru nema dovoljno vode, a naša se slijeva u more. Mogli bismo napraviti dobru kompenzaciju. Mi ćemo u Katar slati vodu, a vi nama šaljite naftu.
– Imam ja još ideja. Evo, trenutačno se u Zagvozdu održava festival, kazališni susreti koje je prije par godina pokrenuo naš glumac Vedran Mlikota. Mogli biste se i vi uključiti u taj festival. I vaši bi glumci mogli tu dolaziti. To bi bilo super. Sad ću nazvati Mlikotu.
– Ej, Vedrane, jesi u selu? Ahaaa..., a kad dolaziš? Ma evo, ukratko, došao nam je šeik iz Katara koji bi htio investirati u naš kraj pa čak i u tvoj festival... A, šit, probat ću ga zadržati! Šeiče, evo Mlikota je u Imotskom, ali vratit će se za dva sata i bit će mu čast upoznati se s vama i veselio bi se da budete na večerašnjoj predstavi.
– Nažalost, moram se vratiti u Ljubuški jer katarska rukometna reprezentacija večeras igra ondje važnu utakmicu.
– Vedrane, ne može ostati, nažalost, mora ići. Aha, O. K., prenijet ću mu. Prijatelj Vedran kaže da je to velik i važan festival čiji je budžet pet milijuna kuna, što i nije malo. Rado bi s vama razgovarao o mogućoj suradnji ako ste sutra tu.
Mogu i dvije džamije
– Nema problema. Nego, recite vi meni, ja tu nigdje ne vidim džamije. Budem li se odlučio na ulaganje, doći će mnogo mojih suradnika i pomoćnika iz Katara. Znate, oni su veliki vjernici. Možemo li tu sagraditi džamiju kako bi se oni mogli moliti?
– Što se nas tiče, sagradite i dvije. Pa rekao sam vam na početku, nama je lakše živjeti s Arapima i muslimanima nego sa zapadnjacima.
I Mario i Antonio inzistirali su da odemo u konobu u kojoj su bili glumci da nas počaste ručkom i da usput upoznamo glumačke zvijezde. S obzirom na to da sam već nekoliko puta glumio šeika, bojao sam se da me netko od njih ne prepozna. Zbog toga smo se ispričali i užurbano krenuli put Vrgorca.
>>Prerušeni Večernjakov reporter: Šeik Hassan kupuje Dalmatinu!
>>Hassan Haidar diab na blogu - 'Ja, seljak'
