Mi, Hrvati u BiH tužili smo se zadnjih mjesec dana kako su nam sadašnji zakoni u BiH umanjili konstitutivnost, koju imamo po još pravovaljanom Ustavu BiH! Malo smo o tome povikali, neke osobe i institucije kritizirali, i onda zašutjeli. Kako naš mali vapaj nitko nije ozbiljno čuo, zašutjeli smo i vratili se svojim svagdašnjim poslovima.
Mi, Hrvati u BiH, kao da očekujemo neko čudo u kojem će nam netko nešto veliko darovati. I u svagdašnjem životu ne daruju se velike stvari, a kamoli bitne za opstanak neke zajednice i naroda. Bitne stvari se žive, za njih se žrtvuje svaki dan. Radost života i slobodu nitko nikomu ne daruje!
Kako možemo živjeti svoju konstitutivnost u malim koracima? Ako ne budemo krali, bit ćemo na putu izgradnje konstitutivnosti. Ako ne budemo varali, bit ćemo na putu konstitutivnosti. Ako ne budemo klevetali, bit ćem na putu konstitutivnosti. Ako ne budemo druge osobe iskorištavali, bit ćemo na putu konstitutivnosti.
Ako se ne damo podmititi, mi smo na putu konstitutivnosti. Ako se ne damo uplašiti, mi smo na putu konstitutivnosti. Ako se ne damo zabavljati sitnim stvarima, mi smo na putu konstitutivnosti. Ako ne damo da nas prisiljavaju na ono što nam umanjuje dostojanstvo, i kao pojedinac i kao narod, mi smo na putu konstitutivnosti. Ako ne robujemo duhovnim strahovima, prirodnim silama i društvenoj nepravdi, mi smo na putu konstitutivnosti.
Koračmo li tim stopama izgradnje konstitutivnosti, nećemo dvojiti treba li čuvati i razvijati svoj jezik, trebaju li nam dobre škole, treba li nam dobro sveučilište ili ne treba Onda ćemo se znati udružiti i imati svoj arhiv, svoje kazalište, svoj orkestar, svoj muzej, svoju nacionalnu galeriju, nacionalnu knjižnicu, svoje kulturne centre, svoja sredstva društvenog priopćavanja, svoju akademiju, svoje institute
