Ne postoji osoba na ovom svijetu, neovisno o vjerskoj ili kojoj drugoj pripadnosti, koja nije bar jedanput u životu razmišljala o tome kako bi bilo živjeti vječno. Bez straha od smrti. Skupina najvećih svjetskih mozgova, sastavljena od vrhunskih filozofa, teologa, znanstvenika, okupila se oko akademskog projekta koji budi silnu pozornost svjetskih medija – oko projekta besmrtnosti. Taj neobični projekt financira Fondacija John Templeton iz Philadelphije. Utemeljitelj Fondacije John Templeton bio je veliki filantrop koji je investirao u studij mladih talentiranih studenata, u proučavanje tema koje poboljšavaju kvalitetu života, daju smjernice i otvaraju nove horizonte. Potkraj života postao je vrlo religiozan, opsjednut misterijem postojanja zagrobnog života i onim što čeka svakoga nakon smrti. Upravo pred svoju smrt donirao je pet milijuna dolara za stvaranje multikulturalnog tima najjačih svjetskih eksperata koji bi izučavali fenomen besmrtnosti. Za voditelja je izabran američki profesor John Fisher sa Sveučilišta Riverside, s kojim smo razgovarali za njegova boravka u Berlinu.
Je li slučajnost da je Riverside izabran za sjedište zanimljivog projekta besmrtnosti, s obzirom na to da je baš u Riversideu bila smještena tvrtka Alcor koja je proizvodila cryonics nužan za zaleđivanje tijela i njihovu hibernizaciju na dulje vrijeme?
Prije više od pola stoljeća, 1960., Robert Ettinger u Riversideu osnovao je pokret cryonicsa i hibernizacije i napisao knjigu o perspektivi besmrtnosti. Najpoznatiji umjetnik koji je hiberniziran cryonicsom jest Walt Disney, koji je umro 15. prosinca 1966., a tijelo mu je hibernizirano u Orange Countyju, sat vremena udaljenom od Riversidea. Informacije o ostalim osobama koje su se koristile istom metodom, nadajući se da će doći vrijeme za njihovo odleđivanje i nastavak života, zasad su ostale tajnom.
Možete li nam reći nešto više o projektu besmrtnosti?
Projekt besmrtnosti započeo je prošle godine, nakon što mi je Fondacija John Templeton ponudila da ga vodim sljedeće tri godine. Fondacija je poznata po svojim filantropskim studijama kao što su slobodna volja, ljubav, oprost, kreativnost... U vrijeme današnje ekonomske krize nijedna vlada ni država ne bi ulagale u studiju o fenomenu besmrtnosti. Novac ide u istraživanje liječenja karcinoma, srčanih bolesti, dijabetesa... što je sasvim normalno jer je riječ o bolestima koje odnose najviše ljudskih života. Zato je velika stvar za sve da postoji privatna fondacija koja investira i u ovakve projekte. Studija o besmrtnosti izazov je za svakog filozofa. Dosad sam sastavio tim vrhunskih svjetskih stručnjaka koji će stalno raditi na projektu, a vrata su otvorena i za sve ostale vanjske suradnike. Fondacija sponzorira projekt besmrtnosti s pet milijuna dolara, od čega je 2,5 milijuna određeno za empirijska istraživanja, 1,5 milijuna za filozofsko-teološke studije i milijun dolara za konferencije. Planiramo organizirati dvije međunarodne konferencije tijekom ove tri godine. Najviše ćemo se koncentrirati na fenomen onih koji su bili na granici života i smrti, na njihova iskustva, obradit ćemo i psihološke aspekte besmrtnosti i posljedice na moralne kodekse kojih se ljudi pridržavaju često iz straha od Božje kazne ili od pakla, zatim fenomen kloniranja, staminalnih ćelija, hipnoze, koristit ćemo teološko-filozofska učenja svih religija, kršćanske, hinduizma, budizma...
Vjerujete li vi osobno u vječni život?
Ja sam Židov i, da budem iskren, osobno sam skeptičan prema ideji besmrtnosti, ne vjerujem u vječni život, ali ne bi bilo loše imati mogućnost živjeti bez straha od smrti ili vremenske ograničenosti. Samo, naravno, pod određenim uvjetima. Nije isto biti vječni zdravi tridesetogodišnjak ili bolesni izmoždeni osamdesetogodišnjak. Također, kakva je čar besmrtnosti ako to iskustvo s vama ne mogu podijeliti i vaši najdraži. Kakav bi to bio život da ste sami, bez ijednog vršnjaka ili znanca, u novom svijetu, s osobama od kojih vas dijeli generacijski jaz i s kojima nemate nijedne dodirne točke. Kao što vidite, besmrtnost je kompleksna studija, nije sve crno-bijelo... Zamislite, biti besmrtan i ne moći prekinuti teške zdravstvene probleme, riješiti ekonomske probleme, biti bolestan, preživljavati na granici egzistencije i znati da svim tim mukama nema kraja. Da ste osuđeni na vječnost u kojoj ćete biti sami, bolesni, siromašni i očajni. Vjerujte, većina bi na ponudu takvog scenarija budućnosti rekla: “Ne, hvala.”
Znači li to da će samo moćni i bogati imati privilegij uživanja besmrtnosti?
Najvjerojatnije će biti tako. Samo oni s dosta novca moći će kupiti neku vrstu besmrtnosti, ili vječne mladosti, produljivati svoj život, imati svoje klonove, mijenjati organe, osvježavati krv, zatezati lice, transplantirati izgubljenu kosu, preko kompjutora puniti program mozga... S razvojem medicine već današnje generacije imaju velike šanse doživjeti 150 godina, što je bilo nezamislivo u mojoj mladosti. Početkom 1900. prosječan životni vijek bio je 47 godina, 2000. produljen je na 67 godina, a sada je iznad 80 godina. Prema nekim statistikama i procjenama, u razvijenim zemljama život se svaki dan produljuje pet sati. Zdrava prehrana, uravnotežen način života, korištenje adekvatnih lijekova, sve je to pomoglo produljenju čovjekova života, ali još je rano govoriti o besmrtnosti. Naš je zadatak da studijski, argumentirano, znanstvenim metodama, ispitamo sve što je vezano uz besmrtnost. Već odavno je poznato da je energija neuništiva, da materija ima svoje limite, a energija je vječna. Samo mijenja svoje forme. Dokazano je da ljudi koji su religiozni i istinski vjeruju u zagrobni život mnogo lakše prihvaćaju smrt, imaju zdravije etičke kodekse, u svemu su spokojniji jer je njihov glavni životni moto “Bog je uz mene, on misli za mene i Bog će mi pomoći”. Najteže se suočavaju sa smrću ateisti, koji vjeruju da je sve što postoji samo u ovom svijetu jer drugog nema, a nakon smrti nastupa veliki mrak kao da te na zemlji nikada i nije bilo. Njihov je odnos i prema životu sasvim drukčiji. To su oni koji grabe svaki trenutak i čiji je moto “Carpe diem” (iskoristi svaki trenutak), koji sami sebe optužuju za neuspjehe, a mnogo jače doživljavaju svaku pobjedu. Još se nitko nije vratio poslije smrti s drugog svijeta, pa tako ne postoje ni dokazi o njegovu postojanju, sve su to još uvijek samo teorije.
Što možete reći o onima koji su bili na granici života i smrti, u nekoj vrsti kliničke smrti, nakon čega su “oživjeli” i pričali o tom iskustvu?
Te su osobe najzanimljivije za naše istraživanje. Naš je zadatak izabrati ozbiljne sugovornike s iskustvom kliničke smrti ili one koji su izišli iz kome. One koji svjedoče o tome što su doživjeli, kako su se osjećali na granici smrti i života, bit će ozbiljne osobe, one osobe koje nemaju potrebe za senzacionalističkim vijestima. Kad je riječ o onome što smo dosad obradili, otkrili smo jedan vrlo zanimljiv fenomen. Gotovo svi Amerikanci, bijelci, koji su bili klinički mrtvi govore o tamnom tunelu na čijem izlazu vide jarko svjetlo, a predstavnici žute rase, Japanci, govore o polju punom cvijeća.
A što s onima koji tvrde da su reinkarnacija nekih drugih života i koji se sjećaju mjesta na kojima nikad nisu bili?
Reinkarnacija ne znači besmrtnost ako se netko samo parcijalno sjeća detalja iz bivšeg života. Da biste bili besmrtni, nužan je kontinuitet života i kompletna memorija. Psihijatri još izučavaju fenomen reinkarnacije da bi iz toga isključili osobe s mentalnim problemima koje su uvjerene da su Napoleoni, Kleopatre, Cezari... Mi ćemo sigurno posvetiti pozornost i izučavanju memorije osoba koje misle da su reinkarnacija nekoga drugog.
Hoće li vaša studija uzeti u razmatranje i eksperimente Antona Franza Mesmera, oca moderne hipnoze?
Sigurno ćemo uzeti u razmatranje sve znanstvene pokuse koji su na bilo koji način produljili život ljudi koji su bili na samrti. Poznato je da je Anton Franz Mesmer hipnotizirao ljude na samrti produljujući im život pod hipnozom. Njegova je teorija da sva ljudska tijela imaju magnetsku energiju, tako da magneti mogu djelovati na određene funkcije organa izazivajući prirodni energetski transfer, što je Mesmer nazvao animalnim magnetizmom. Pokusi Franza Mesmera udarili su temelje modernoj hipnozi, ali ostalo je još dosta toga nedovoljno objašnjenog iza fenomena održavanja umirućeg tijela u hiberniziranom stanju.
Što možemo očekivati kao rezultat trogodišnje studije o besmrtnosti?
Projekt besmrtnosti dat će odgovore na sljedeća pitanja: kako i u kojoj formi osoba može preživjeti tjelesnu smrt; koliko i kako vjerovanje u besmrtnost utječe na ponašanje u svakodnevnom životu i karakter osobe; zašto i kako su osobe spremne vjerovati u postmortalni život; je li na neki način iracionalno željeti biti besmrtan.
>>Upoznajte Jiroemona Kimuru (115), najstariju osobu na svijetu
