Ninjani se međusobno često šale kako ne smiju preduboko kopati u svojim vrtovima jer nikad ne znaju kakav bi artefakt mogli pronaći. Ništa čudno, jer grad je to star oko tri tisućljeća, prvi stanovnici bili su Liburni, drevno ilirsko pleme, a potom je postao rimskom antičkom lukom. Tamo su se iskrcavali brojni rimski vojnici koje su drugdje plaćali u zlatu, ali u Ninu su dobivali plaću u – soli. Tada je grumen soli vrijedio kao grumen zlata, jer se sol nije koristila samo kao začin, već je bila i poput primitivnog frižidera s obzirom da se s njome konzervirala hrana.
Nakon što su s tih prostora otjerani Rimljani grad su naselili Slaveni i Hrvati koji su tu stigli krajem 6. i početkom 7. stoljeća. Raširili su se duž Jadranske obale, ali upravo su Nin izabrali kao svoje prvo političko, kulturno i vjersko središte. Iz njega su upravljali državom, u njemu su, baš poput Rimljana, držali mornaricu, a bila je to i važna trgovačka luka. I onda je uslijedila 879. godina i nešto zbog čega bi većina kvizomana, barem onih prosječnih, vjerojatno pala na pitanju – koji je bio prvi hrvatski glavni grad? Pretpostavljate, odgovor je Nin, iako bi neki mogli pomisliti kako je riječ i o Varaždinu koji je glavnim gradom Hrvatske postao 1767. odlukom carice Marije Terezije, ali prestao je to biti već 10 godina kasnije nakon što ga je pogodio veliki požar.
Vratimo se na Nin. Da je to bio glavni grad naše države saznajemo zahvaljujući pismu kojeg 7. lipnja 879. godine knez Branimir prima od pape Ivana VIII., a koje označava formalno međunarodno priznanje Hrvatske države po prvi put u povijesti. Naime, te 879. godine vojvoda Branimir vojnim prevratom zbacuje s vlasti kneza Zdeslava koji se za vrijeme svoje vladavine politički i religiozno počeo okretati Bizantskom carstvu, što je izazvalo gnjev hrvatskog naroda.
Nakon Zdeslavove smrti, papa Ivan VIII., potaknut odanošću Hrvata Katoličkoj crkvi i Rimu, novom hrvatskom vladaru Branimiru upućuje tri pisma u kojima daje blagoslov hrvatskoj državi i narodu. Prvo pismo upućuje samom knezu Branimiru, drugo ninskom biskupu Teodoziju, a treće svećenstvu i svekolikom hrvatskom puku. Na blagdan Uzašašća Gospodinova 879. g. papa Ivan VIII. slavio je misu za sav hrvatski narod uputivši blagoslov narodu, zemlji i vladaru, što je značilo njezino međunarodno priznanje.
VEZANI ČLANCI:
Upravo na 7. lipnja Nin slavi svoj Dan Grada, a Republika Hrvatska na taj datum obilježava Dan hrvatske diplomacije, jer je na taj dan prvi put u povijesti priznata hrvatska država, čijim je središtem postao Nin. A taj grad, osim što je prvi hrvatski kraljevski grad, poznat je i po tome što se u njemu nalazi najmanja katedrala na svijetu.
Riječ je o crkvici Svetog Križa koju je poznati engleski arhitekt Thomas Jackson prozvao najmanjom katedralom na svijetu, a zanimljivo je da crkvica predstavlja i svojevrsni kalendar. Zahvaljujući položaju prozora i kutu padanja svjetlosti, po sunčevim zrakama može se odrediti datum suncostaja i ravnodnevice. I za kraj, kada već govorimo o povijesnim prvijencima, evo još jedne zanimljivosti. Prvi hrvatski roman "Planine" napisao je Petar Zoranić koji je rođen upravo u – Ninu – prvom hrvatskom kraljevskom i glavnom gradu.
VIDEO Liječnici iz grla 10-mjesečne djevojčice izvukli raspelo
"...grad su naselili Slaveni i Hrvati..."? Ili Hrvati, prema tekstu, nisu Slaveni ili je riječ o bratstvojedinstvujušćem odvjetku hrvatske historiografije koji je vladao do 1990. godine, a svoje izdanke nalazi i danas u tzv fundamentalističkoj struji hrv. historiografije, a poo kojemu svakom povijesnom dokazu o postojanju Hrvata treba dodati, ako ne uvijek Srbe, a ono barem Slavene, za koje se, je li, zna što su. Sramotno!