Lovačko društvo Muflon iz Metkovića dobilo je na javnom pozivu 9975 eura vrijedan posao usmrćivanja i neškodljivog uklanjanja jedinki malog indijskom mungosa, kojeg se naziva najhrabrijom životinjom na svijetu. Dio je to projekta "Mali indijski mungos – prijetnja bioraznolikosti doline Neretve" koji provodi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. O problemima koje stvaraju mungosi obaviješteni su predsjednici lovačkih društava s područja doline Neretve – Muflon, Liska i Prepelica, s kojima su dogovorene lokacije za postavljanje fotozamki. Mali indijski mungos zavičajna je vrsta na području Bliskog istoka i Južne Azije, a u ostale dijelove svijeta namjerno je unesen radi kontrole populacije zmija otrovnica. Tako je prije 114 godina stigao i na otok Mljet kako bi zaustavio širenje poskoka.
Metoda se pokazala učinkovitom, populacija poskoka se smanjila, pa su mungose počeli koristiti i u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Toliko se proširio da je uvršten na popis stotinu najgorih invazivnih vrsta na svijetu. Mungosi su dugi od 25 do 65 centimetara, ovisno o vrsti, ne uključujući rep. Tijelo im je pokriveno kratkom dlakom sive ili smeđe boje. Često se podižu na stražnje noge kako bi pregledali okolinu. U neke su ih dijelove Europe i Afrike uvozili i radi suzbijanja štakora. Žive uglavnom kao samotnjaci, no ima slučajeva da skupina mužjaka dijeli istu jazbinu. Hrane se kukcima i manjim kralježnjacima kao što su žabe, zmije, glodavci i ptice. Mogu ubiti sisavce nekoliko puta veće od sebe i zmije, otuda im i titula najhrabrijih životinja. Zmije ubijaju zahvaljujući svojoj okretnosti i brzini, gotovo hrvačkim zahvatom. Mungos napada zmiju brzim ugrizima čekajući priliku da je zgrabi iza glave i okrene nogama. Nije potpuno imun na zmijski otrov, no može izdržati veću dozu. Ima po dva legla godišnje s dva do pet mladih o kojima se ženka brine sama. Životni im je vijek do sedam godina. Na otok Mljet dovezeni su iz Indije 1910. po nalogu austro-ugarskog ministarstva poljoprivrede. Nakon dvomjesečne karantene ispušteni su u prirodu kod mjesta Goveđari, koje je danas dio Nacionalnog parka.
Kotarsko poglavarstvo u Dubrovniku objavilo je oglas u kojemu građane obavještava da je mungos jedna vrsta "plazećih mačaka". Između 1921. i 1927. godine uneseni su na Korčulu, Pelješac i Šoltu. Na Brač ih je donio trgovac Mateljan iz Sumartina, koji je na Mljetu pohvatao stotinjak mungosa s namjerom da ih proda u Venezuelu. Tako danas dio populacije mungosa u Venezueli i na Karipskom otočju, kažu znanstvenici, vuče podrijetlo od jedinki s otoka Mljeta.
Oko 1970., tijekom izgradnje hotela Sirena, čistačice su pronašle leglo zmija i zatražile od direktora da ih zaštiti, a ovaj je s Mljeta doveo nekoliko jedinki, no među mužjacima se našla i jedna ženka, pa se mungos ubrzo proširio i tim otokom. No, na Braču i Šolti nije se održao, ali se pojavio na Čiovu. Dvojica njemačkih istraživača 1927. godine nisu mogla na cijelom Mljetu pronaći nijednu otrovnicu. Kad je ponestalo poskoka, okrenuli su se tamanjenju peradi, pa su se mještani pobunili protiv manguca, kako su ih zvali. Svojedobno su se isplaćivale i nagrade za odstrel. Pokušali su ih se riješiti i s pomoću divljih svinja, no bezuspješno.
Prijenosnici bolesti
Mungosi, inače, mogu prenositi bolesti poput bjesnoće i leptospiroze. Zaštićeni su u Maleziji i na Tajlandu, a u srednjoj Indiji smatraju se svetom životinjom. Osim namjernim unosom, šire se i samostalno. U Europskoj uniji ima ih, kako kažu u Javnoj ustanovi, samo u Hrvatskoj. – Na kopnenom dijelu Hrvatske proširio se do rijeke Neretve, koja je do nedavno označavala sjeverozapadnu granicu današnje populacije. Budući da je dolina rijeke Neretve područje ekološke mreže Natura 2000 važno kao Područje očuvanja značajnog za vrste i stanišne tipove te Područje očuvanja značajnog za ptice, mungos je ugroza ne samo za zavičajne vrste ptica već i za ptice koje se na tom području hrane, zimuju ili razmnožavaju – pojašnjavaju.
Projektne aktivnosti uključuju postavljanje fotozamki u pojasu širenja mungosa, korištenje živolovki za aktivno uklanjanje jedinki, a cilj je projekta smanjiti negativan učinak mungosa na bioraznolikost doline Neretve i spriječiti daljnje širenje ove vrste na području Hrvatske. Ukupna je vrijednost projekta 204.015 eura i u potpunosti je financiran sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
FOTOGALERIJA Potraga za šest nestalih osoba nakon što je brod potopio most u Baltimoreu
Kada trgovci šire invazivne vrste i brinu o ekostaništu što može poći po krivu?