Dobar dan, upravo sam izašla iz sigurne kuće iz koje vas i poznajemo, pa vas molim ovim putem da mi pomognete sa stanarinom i pologom - poruka je koja je preko društvenih mreža stigla Bruni Lerotiću, humanitarcu koji već skoro dva desetljeća organizira akcije i prikuplja sredstva za građane kojima je pomoć potrebna. Jedan ovakav apel za pomoć stigao mu je od žene koja kao žrtva obiteljskog nasilja nakon godinu dana provedenih u skloništu proživljava novu kalvariju, a to je kako osigurati sebi i svojoj djeci siguran dom.
- Javila mi se danas gospođa koju znam iz svojih odlazaka u sigurne kuće i kojoj sam rekao da javi kad izađe. Ona je s dvije curice i još jednom gospođom sa kćeri napustila sigurnu kuću nakon godinu dana, i nemaju apsolutno ništa. Niti gdje biti, niti novce, robu, ništa - objasnio je Bruno u svojoj objavi. Samo sat vremena trebalo je da se za ove dvije obitelji skupi 1.000 eura, a čak 30-ak ljudi javilo se kako bi doniralo svoju robu.
- Drago mi je što smo uspjeli odjednom sve riješiti da nije bilo kompliciranja nego su svi pratili upute. Vidite kako tako radimo čuda - poručio je Bruno nakon što se okončala još jedna akcija.
Iz jednog nasilja u drugo
Žrtve obiteljskog nasilja inače imaju pravo provesti godinu dana u skloništu. Nakon toga, kao i u slučaju ove žene, žrtve moraju ponovno razmišljati gdje će smjestiti svoju djecu i sebe. Neke su se naknadno javile Bruni, govoreći kako su iz sigurne kuće otišle i zbog uvjeta te loših situacija koje su tamo proživjele. Nadzori tih objekata se provode, objasnilo nam je Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi te navelo kako se kako im se korisnice mogu obratiti ako dožive bilo ikakva neugodna iskustva, no oni ostaju na tome.
POVEZANI ČLANCI:
- Tijekom 2022. godine provedeno je pet inspekcijskih nadzora nad radom skloništa za žrtve nasilja, od kojih tri redovna te dva izvanredna inspekcijska nadzora, dok su tijekom 2023. godine provedena dva redovna nadzora. Tijekom provedbe nadzora nisu utvrđene nepravilnosti u radu skloništa - objasnili su.
Inače, u Hrvatskoj djeluje 25 skloništa za žrtve nasilja, a prema podacima s 1. ožujka oni su na 64 posto popunjenosti, objašnjavaju nam iz Ministarstva. Od 25, njih osam vode ženske nevladine udruge te autonomna ženska skloništa, dok na šest lokacija djeluju organizacije civilnog društva. Još pet lokacija vode vjerske institucije, dok njih šest vodi Crveni križ te ostale ustanove. Broj žena koje pomoć potraže u skloništima varira kroz godine, a najveći 'bum' u popunjenosti kapaciteta zabilježen je 2022. kada je tijekom godine bilo zbrinuto ukupno 918 žrtava nasilja. Za usporedbu, u pandemijskoj 2020. istu je uslugu zatražilo 200 žena manje.
Je li moguće da su žene iz jednog nasilja otišle u drugo, a da nitko nije reagirao, pitanje je koje smo postavili i Željki Barić, dugogodišnjoj ravnateljici zagrebačkog Doma Duga koja pruža smještaj za 25 žrtava nasilja, žena ili/i muškaraca. U 33 godine rada u polju zaštite žrtava obiteljskog nasilja, Barić kaže da je prošla 10-ak skloništa u Hrvatskoj i da ona nepravilnosti uvidjela - nije.
- I kod nas se prije desetak godina dogodila prijava žene koja je govorila da smo je izgladnjivali i maltretirali. To je bilo strašno, jako sam se loše osjećala. Četiri dana su nam dolazile službe i davale si truda jer je prijava baš bila strašna, a mi smo im se otvorili jer je i nama bilo u interesu da se otkrije istina. Na kraju je utvrđeno da nema traga tome o čemu žena govori - ispričala je Barić.
Kol'ko para, to'lko muzike
Nasuprot tomu, Barić vjeruje kako iza takvih prijava često stoje i počinitelji nasilja čiji su partneri ili partnerice otišli u skloništa pa im je sada u interesu da ih iz njih i ''istjeraju'', ali i žrtve koje su nestabilne.
>> GALERIJA Splićani održali prosvjed nakon šokantnog ubojstva Luke (22)
- Ono što se sad čitam da žrtve govore da nemaju što jesti, da se donacije pospremaju u džep... Ne mogu reći da nepravilnosti nema, ali ja ih nisam doživjela. Ovdje je pitanje i koga se zapošljava. Druga skloništa koja sam ja posjetila rade u puno lošijim uvjetima, ne znaju hoće li imati dovoljno novca u proračunu, ali se njihovi djelatnici jako zalažu za žrtve. Ostaju u tom poslu i više godina, vidi se da kod njih postoji intrinzična motivacija - objasnila je ravnateljica.
Koliko para, toliko i muzike, tvrdi ravnateljica kada su u pitanju uvjeti. Ministarstvo pak navodi kako se za rad 23 od 25 skloništa izdvaja 3,6 milijuna eura godišnje, dok se druga dva financiraju ili izravno iz proračuna Grada Zagreba, ili direktno iz proračuna. Uz to, sufinanciraju im se i troškovi struje, grijanja i plina, no je li to dovoljno?
- Sve ovisi koliko naši financijeri redovno uplaćuju. Zna se dogoditi i da se preskoči uplata, ali to nikada nije na razini da nam ništa ne sjedne tri ili četiri mjeseca. Ipak, to nije ugodno. Naše sklonište je jedno od najvećih i najopremljenijih, ne samo u smislu opreme već i stručnosti naših zaposlenika - objašnjava Barić.
- Nekih sedam od 25 skloništa su se uspjele plasirati za trogodišnja financiranja dok se ostali snalaze kako mogu. To nije posao za zabavu, tu treba postojati kontinuitet i stručnost. Tamo ne rade neke susjede koje su preživjele nasilje pa će one sada tamo volontirati i biti rame za plakanje i podrška u životu. To je možda tako prije bilo, ali danas više nije - zaključuje.
