Stara priča koja se ne tako rijetko ponavlja... Ona je bila lijepa, zaljubljena u njega, ali joj nije jamčio sigurnu i lagodnu budućnost. A za sebe ju je htio i drugi, bahati momak iz imućne obitelji koji joj nije bio drag, kao ni ona njemu, ali brak ionako nije neki izraz i dokaz ljubavi. Pod pritiskom roditelja i iz vlastitog straha od siromaštva, udat će se za ovoga drugoga. Ali prvoga nikad nije zaboravila, sjećala ga se sa simpatijama i s osjećajem krivnje jer ga je mimo svoje volje odbacila.
Na likove iz te priče sliče sada “udavača” Kolinda Grabar-Kitarović i njezini “ženici”. Andreju Plenkoviću, koji odlučuje o tome hoće li, ili ako hoće kako i koliko HDZ na idućim predsjedničkim izborima poduprijeti sadašnju predsjednicu, nisu mili neki Kolindini savjetnici. Pa bi čistka u Uredu predsjednice bila i čišćenje puta do predsjednika HDZ-a. Pogotovo se to odnosi na savjetnika za unutarnju politiku Matu Radeljića, navodnog krivca za stalnu napetost između predsjednice i premijera.
No teško je (samo) Radeljiću pripisati nesuglasja između dva zagrebačka brda, jer je Kolinda suviše samosvojna da bi joj tko nametnuo nepovoljne stavove o Vladi i tako izazvao svađe. U slučaju najgorem za njega može se reći da joj je savjetovao ovo li ono, ali da joj je zapravo govorio ono što je ona već mislila ili što je u njoj u ovom ili onom obliku prebivalo te je bez rezerve prihvaćala. Tako bi se Kolinda u “mirenju” s Plenkovićem prije nego Radeljića trebala odreći sebe. A odrekne li se savjetnika, što je, čini se, već sigurno, nužno poštovanje koje bi trebala imati prema dugogodišnjim odanim suradnicima žrtvovat će za sumnjivu prednost u predsjedničkim izborima koju bi tom žrtvom ostvarila.
Ako tako i pobijedi, u poodmaklim umirovljeničkim godinama neće joj sve uspomene na karijeru biti lijepe. Žrtvovanje ljudi radi nekog cilja u politici može se pravdati političkom pragmatičnošću koja je često eufemizam za bešćutnost. Žrtvujući Radeljića i “birajući” Plenkovića predsjednica upotrebljava obojicu, što bi moglo baciti sjenu na njezinu nesuzdržano izražavanu naklonost prema narodu, određenim društvenim skupinama, građanima u nevolji, na njezinu spektakularnu prisnost s hrvatskim sportskim pobjednicima... Ne riskira li da bi tko mogao reći kako je u svim tim prilikama samo upotrebljavala ljude? Osim toga, ako se uklanjanjem nepoćudnih suradnika koji su joj godinama i te kako bili po ćudi, umili Plenkoviću, je li sigurna da će imati njegovu potporu i materijalno-promidžbenu pomoć HDZ-a kakvu očekuje?
Ima ljudi koji uvjeravaju da je Plenković “organski” ne podnosi, pa se može dogoditi da joj ne da što je željela kad od nje dobije što je želio.
Pa ako bi ga predsjednica i upotrijebila, uklanjanje Radeljića za njega bi bio trijumf.
Jer, Radeljić je s Kolindom od vremena prije njezine prve predsjedničke kandidature, pa mediji posljednjih dana pišu da ju je on “stvorio”, “oblikovao”, učinio onim što danas jest, da su u političkom značenju bili jedna osoba u dvije. “On je bio taj”, piše jedna autorica, “koji ju je poveo putem ‘žene iz naroda’, one koja će se rado odazivati na svaku pučku veselicu, grliti starice i djeci davati sličice ili strpljivo pozirati za selfije. On je bio taj koji joj nije dao da odustane od tog puta i kad su krenule kritike i zezalice na račun njezine neobične narodne razigranosti. Radeljić je bio taj koji je razumio da je to ono što je dramatično razlikuje od uštogljenog Andreja Plenkovića. Naravno, uzalud bi on savjetovao da Grabar Kitarović nije sama htjela ili bila talentirana da tu narodnu razigranost odvede do razine koja je postala njezin zaštitni znak”.
Svojedobno sam napisao, a to mislim i danas, da bi Kolinda na idućim predsjedničkim izborima mogla pobijediti i bez HDZ-a i njegova predsjednika. Ali sam joj “savjetovao” nešto mnogo važnije – da stane na čelo stranke te da bude predsjednica Vlade umjesto “uštogljenog Plenkovića”, što bi za Hrvatsku bilo mnogo bolje nego da još pet godina na Pantovčaku bude “žena iz naroda”. Svakome je jasno da unatoč tome što je među političarima neusporedivo najpopularnija nema utjecaja na stanje u Hrvatskoj jer jednostavno nema ovlasti, da su s tim ovlastima u neskladu njezine sposobnosti koje bi na nekoj za zemlju sudbonosnoj dužnosti mnogo više došle do izražaja. Ali tko zna što nosi budućnost.
Kad joj, ako ga osvoji, istekne drugi mandat imat će oko 55 godina, desetak godina manje nego danas Angela Merkel. Možda će u pogledu iz neke vedrije budućnosti njezini sadašnji potezi biti nevini.
Pogledajte i video božićne čestitke predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović:
Nema kajgane bez polupanih jaja! - i da bi netko, s premijerske pozicije, krenuo u tom smjeru, e to bi bio "pokolj birokrata", da se vojnički izrazim. Ukratko, toliki je otpor bilo kakvoj promjeni već na razini lokalne vlasti (imamo broj administrativnih jedinica nalik Italiji, koja je 15 puta veća po stanovništvu), da se nitko ne usudi ni pomisliti krenuti u "kreševo" na drž. razini. A bez toga nema promjene na bolje! Tako da suludo očekivati od jednog de facto OUN kadra, kao što je KGK, da bude "glavosječa" i da izvede stvari na čistac u Hrvatskoj, da se izrazim na franc. da bude tvorac druge republike. Osuđeni smo na tavorenje (eno i Bugarska nas sustiže, ostajemo EU crvenofenjeraši) i žabokrečinu te veliko samozadovoljstvo zbog sportskih rezultata.