Frulice i trube, pučkog naziva žveglice i perde, izrađene od vrbove kore, autohtone su igračke, koje su nekoć bile najdraže djeci i mladima. Želeći obnoviti tradiciju, u sklopu proslave Jurjeva KUD Đurmanec priredio je radionicu izrade tih starinskih svirala.
– Autohtone igračke trebaju nam i za koreografiju, a otkrili smo da svirala znaju izraditi naši stariji članovi – kaže Marija Klasić, predsjednica KUD-a, ugodno iznenađena što se mladi za to zanimaju. Rezuckali su pomno nožićem vrbu. Tome su ih podučili Mirko Pavić, Vlado Leljak i Josip Leljak, koji su to znanje naslijedili od oca i djedova.
– Na taj način slavili smo dolazak proljeća. Dok su se krave mirno pasle, mi djeca kratili smo vrijeme rezuckajući vrbovu koru – kažu majstori.
Izrađivati žvegljice brzo su naučili gimnazijalac Karlo Janžek i njegov kolega Marko Belošević, koji su nam pokušali objasniti postupak. – Uzme se komad vrbe i odreže se u dužini deset centimetra. S jedne strane malo se zareže vrh, a tako i s druge strane, pa na polovici izrežemo koru tako da se ona može skinuti. Frulicu malo ugodimo i možemo svirati – rekli su nam dečki. Perde se prave tako da se kora ravnomjerno ukoso zareže, odlijepi se i savije u oblik trube te učvrsti trnom gloga ili akacije.
Krasno. Neka se \"zaboravljeno\" ne zaboravi. Jedino, što u ovoj priči nije ni važno, o autohtonosti bi se moglo raspravljati. Ja sam takve \"trubice\" izrađivao još prije 60 godina daleko, daleko od Zagorja. Ali, rekoh, to je manje važno. Sačuvajmo tradiciju.