Zagrebačkom Trešnjevkom i Dubravom skiću se lisice, Jankomirom, a i središtem Rijeke pretrčavaju divlje svinje. U Mičevcu pokraj Velike Gorice i Novom Jelkovcu strah u kosti tjeraju čagljevi, a Delnicama se prije nekoliko tjedana prošetala i obitelj medvjeda. S obzirom na to da čovjek zbog gradnje sve više ulazi u staništa divljih životinja, na suživot s kunama, zečevima, srnama, sovama, vjetrušama, ježevima... u brojnim smo se dijelovima Hrvatske, pa tako i u metropoli, posljednjih desetljeća zapravo i navikli.
No kad i velike "zvijeri" i druge divlje životinje dolaze do našeg kućnog praga, nisu baš čista posla, komentiraju građani. Na prvu je možda i zabavno uslikati medvjeda u voćnjaku pred kućom i pohvaliti se na društvenim mrežama, ali viđati ga gotovo svakodnevno nikomu nije ugodno. Ili pak vraćati se kući iz škole u pratnji čagljeva, koji zavijanjem noću tjeraju i dodatni strah u kosti.
Prof. dr. Josip Kusak s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji je lani sudjelovao i u istraživačkom projektu velikih zvijeri u Turskoj, kaže da su razlozi što je sve više divljih životinja, pa i zvijeri u gradovima višestruki i ovise od vrste do vrste.
Prase se više puta godišnje
– Svima je isti nazivnik zarastanje okolnih staništa – općenito u Hrvatskoj i Europi. Svejedi i manji mesožderi, između ostalog, hrane se i bobicama i manjim sisavcima. Paše im i smeće oko naselja, što je dodatan izvor hrane, a tu mogu naći i zaklon – objašnjava Husak.
Čagljeve su u staništa u kojima dosad nisu obitavali potisnuli vukovi. Veća vrsta kanida potiskuje manje, dodaje on. Na američkom modelu, gdje se u kanide ubrajaju vuk, kojot i lisica, jako se dobro vidi da je vuk, kojega su potisnuli ljudi, iz staništa potisnuo kojote, a kojoti lisice. Tako i u našem primjeru vukovi potiskuju čagljeve, kojih danas ima gotovo svugdje u Hrvatskoj.
>> VIDEO Mama medvjedica i četiri medvjedića igrali se uz cestu kod Otočca
– Medvjedi su druga priča. Ako se zadržavaju u blizini naselja, znači da su se navikli uzimati hranu od čovjeka. Možda je neki medvjed naučio tražiti hranu od ljudi kao mali pa je sada traži redovito. Pogotovo ako godina nije bila rodna pa na tlu nema bukvice, kojom se hrane. K tome, u Skandinaviji, gdje je hladno i ima snijega, medvjedi u pravilu svake zime hiberniraju, dok kod nas, gdje snijega još nema, a nije ni odveć hladno, hrane ima u izobilju i na čekama, gdje lovci prihranjuju divljač – to nije pravilo i medvjedi na ta hranilišta dolaze i tijekom zime. Ako ih netko vidi, trebao bi to svakako javiti nadležnim službama, poručuje.
Njegov kolega prof. dr. Đuro Huber, koji velike zvijeri proučava već 40 godina, također potvrđuje da je sve više interakcija divljih životinja s ljudima, pogotovo ove godine, kad je zbog velikih suša premalo hrane u šumi. Još ako lovci hrane takve životinje, rezultat je da su ove godine čak mjesec i pol prije završili s kontroliranim odstrelom medvjeda negoli je to bilo prijašnjih godina. A kako su se navikli na ljude, ne samo da su viđeni u Delnicama, gdje je medvjedica kasnije, pokazalo se, stradala pod naletom vlaka, nego i u Lokvama, Crnom Lugu, na Krku, u Stonu na Pelješcu, kod Maclja... nabraja Huber.
Dodaje da se medvjedica s mladuncima drži blizu naselja i zbog sigurnosti, kako bi mlade sačuvala od agresivnih mužjaka, no zimi bi se takvi slučajevi trebali događati rjeđe, dok je divljih svinja sve više i u drugim europskim gradovima.
– U parkovima Berlina prema nekim podacima već živi 25.000 divljih svinja, valjda tako neće skoro biti i kod nas – kaže Huber.
Iz lovačkog društva Jelen Čavle nedavno su kazali da su s kolegama lovcima iz Slovenije početkom listopada organizirali akciju izgona divljih svinja na nekoliko lokacija u Kostreni, iz naseljenog mjesta u područje lovišta u kojem nikome ne smetaju. Svinje u gradu nemaju hrane pa zaključuju da se u naselja spuštaju isključivo zbog sigurnosti. Divlje svinje, tvrde, strahovito su inteligentne. Pamte jako brzo, brzo zaključuju, jako su oprezne pa je to razlog što se posljednjih godina prase i nekoliko puta, a ne samo jednom godišnje. Čak 90 posto svih šteta koje počini divljač počinile su divlje svinje, tvrde lovci.
Josip Jančić iz LD Srna iz Velike Gorice dodaje da svaka divlja svinja sad već oprasi i 20-ak mladunaca u godini, jer gotovo nema više neprijatelja, samo vukove. A uništava i kukuruzišta i ostale usjeve pred sobom.
Čagljevi su pak nova pojava, od istočnog dijela Zagreba, uz Savu sve do Srbije. No kako tvrde neki stručnjaci, nisu agresivni da bi ulazili u dvorišta i kokošinjce pa ih se ljudi ne bi trebali bojati. Ipak, nakon što su potisnuli lisice, sada noću oko Velike Gorice i drugih naselja love pojedinačno i u čoporima, zečeve, fazane, čak i srneću divljač te su veći predatori od lisica, tvrdi Jančić. Ljudi se boje, a lovci su nemoćni u naseljima. Mogu ih eventualno istjerati i odstrijeliti izvan naselja na 100 ili 300 metara dalje od kuća ili pak u lovištu. Još ne napadaju čovjeka, no dok nisu stjerani u kut i ne boje se, teško će ih se građani riješiti. Divljih svinja još manje, jer se uglavnom kreću nepristupačnim terenima, a pare i s domaćim svinjama, objasnio je Jančić.
Iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju tek kako su donijeli naredbu o smanjenju brojnog stanja divljih svinja, koje rade najveće štete na poljoprivredi, na biološki minimum. Prema posljednjim raspoloživim podacima, u lovnoj godini 2020./2021. na području cijele Hrvatske brojno stanje divlje svinje bilo je 26.128 grla, a izlučeno je 40.335, uz slične brojke i lovnu godinu prije.
>> VIDEO Divlje svinje u Zagrebu: Prelazile cestu kod King Crossa na zapadu grada
Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba, kaže da je Hrvatska ove godine postala zemlja službeno slobodna od bjesnoće. Iskorjenjivanje te bolesti, koja je razrjeđivala populaciju lisica i čagljeva, jedan je od razloga zašto njihova populacija buja. S druge strane, te životinje u Hrvatskoj imaju dosta hrane pa njihov broj raste.
– Sama pandemija novog koronavirusa nema većeg utjecaja na pojavu divljih životinja u gradovima. Tijekom zaključavanja ("lockdowna") u Zagrebu je početkom prošle godine bilo manje prometa pa su se tada neke divlje životinje mogle češće vidjeti na gradskim prometnicama, no nakon što se grad vratio u svoj uobičajeni ritam, životinje su se tome prilagodile – ističe Skok te dodaje kako s divljim životinjama dijelimo stanište pa trebamo pronaći način da imamo kvalitetan suživot.
– Zagrepčani mogu biti sretni što je njihov grad bogat biološkom raznolikošću. U dvorištima, parkovima, oko jezera, potoka i Save te podno Medvednice živi mnoštvo životinja – od leptira i pčela do divljači. Svaka od tih životinja ima svoje važno mjesto u prirodi i na nama je da ih štitimo – poručuje.
Za intervencije s divljim životinjama Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba najviše dojava dobiva za ptice – od golubova do sova, no posljednjih tjedana imali su posla i sa šišmišima, jazavcima, kunama, ježevima… Sa zahladnjenjem prorijedile su se intervencije vezane za gmazove.
Problemi po cijelom svijetu
– Tijekom toplijeg dijela godine građani nas zovu kako bismo u prirodu preselili zmije na koje naiđu ispred svojih zgrada te u dvorištima – objašnjava Skok. U oporavilište za divlje životinje Zoološkog vrta grada Zagreba ove je godine primljeno 1450 divljih životinja, među kojima je 455 životinja strogo zaštićenih vrsta. Lani ih je bilo 1050, a pretpandemijske 2019. godine oko 800.
>> VIDEO Stanovnici Delnica u strahu: Snimljena medvjedica kako s mladuncima dolazi u potrazi za hranom
Nije Hrvatska izuzetak po divljim životinjama s kojima sve više dijelimo suživot u gradovima. Leopardi su se doselili u Mumbai, vukovi u njemačka, danska i nizozemska predgrađa, pingvini i čakma-pavijani u Cape Town, pume u Los Angeles, rakuni u New York... A mijenjaju i navike zbog ljudi. Neke životinjske vrste koje su prije bile aktivne danju sad postaju aktivne noću, što bi, tvrde neki stručnjaci, moglo dovesti do znatnih promjena u ekološkoj ravnoteži.
Voditeljica za velike zvijeri WWF-a Adria Snježana Malić Limari kaže da su hrvatski gradovi i naselja često skoro pa direktno povezani s velikim prirodnim područjima, kao što je to slučaj primjerice s Parkom prirode Medvednica ili Parkom prirode Učka, te se životinje lako pojavljuju u pograničnim naseljima u potrazi za lako dostupnim izvorima hrane kao što su voćnjaci, vinogradi ili neadekvatno zbrinuti spremnici za otpad i otpad općenito.
Pritom je otegotna okolnost što je ova godina bila izrazito suha i topla te je u šumskim područjima puno slabiji urod žira, bukvice i ostalih plodova koji predstavljaju prirodni izvor hrane za divlje životinje te je to dodatni razlog za njihovo učestalije pojavljivanje u naseljima ove jeseni. Drugi bi mogući razlog mogao biti, a što je potrebno provjeriti s nadležnim tijelima, i izostanak ili smanjenje lovnih aktivnosti. Moguće je da su se lovne aktivnosti zbog različitih COVID mjera protekle i ove godine odvijale smanjenim intenzitetom, što je moglo dovesti do povećanja brojnosti nekih lovnih vrsta kao što je divlja svinja, objasnila je Malić Limari.
Slobodno se kreću zato štosu više zaštićene nego čovjek današnje vrijeme ljudi ubiju prije čovjeka ili ženu nego divlju svinju i manje odleže u zatvoru