Najveće svjetsko curenje dokumenata od jednog zviždača prema medijima počelo je, zapravo, jednostavnom porukom. “Zdravo. Ovdje John Doe. Zanimaju li vas podaci?”, glasila je poruka upućena novinaru njemačkog lista Süddeutsche Zeitung. I tako je počela afera poznatija kao Panama Papers, u kojoj je razotkriveno 11,5 milijuna dokumenata nastalih tijekom četiri desetljeća rada jednog odvjetničkog ureda u Panami, specijaliziranog za osnivanje offshore kompanija za bogate klijente iz cijelog svijeta.
John Doe, naravno, nije pravo ime. Do danas se, zapravo, javno ne zna tko je zviždač zaslužan za razotkrivanje afere Panama Papers. Sva njegova komunikacija s njemačkim novinarima bila je strogo povjerljiva, sa zaštićenim identitetom. Kad je novinar Bastian Obermayer na prvu poruku odgovorio da je zainteresiran za podatke, druga poruka Johna Doea glasila je: “Moj život je u opasnosti. Nikakav sastanak, nikad. Želio bih da izvijestite o tim materijalima i objavite taj kriminal”. Anonimni zviždač kasnije je, nakon što je afera istražena i objavljena globalno, napisao kolumnu za Süddeutsche Zeitung, ali opet ne otkrivši svoj identitet. Zbog čega je ostao anoniman?
Možda zbog toga što je bio poučen primjerom zviždača iz slične afere poznatije kao LuxLeaks. Interne dokumente koji otkrivaju porezni skandal u Luksemburgu, gdje je oko 300 multinacionalnih kompanija uživalo povoljan porezni tretman zahvaljujući kojem su izbjegli plaćanje enormnih poreza u državama u kojima su osnovane ili smještene, jednom francuskom novinaru dostavio je zviždač Antoine Deltour, bivši zaposlenik konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers (PwC), ali nakon toga tvrtka za koju je radio povlačila ga je po sudovima i bio je osuđen na šest mjeseci zatvora uvjetno. Tek ga je u siječnju ove godine, više od pet godina nakon objave afere, visoki sud u Luksemburgu oslobodio krivnje za neovlašteno objavljivanje povjerljivih dokumenata PwC-a.
Politički inženjering
To su samo dva recentna primjera u kojima su zviždači – osobe koje su radile u sustavu u kojem su uočile nešto koruptivno ili nepošteno, pa zatim pomogle da se objave tajni dokumenti koji razotkrivaju takve rabote – otkrivali skandale s globalnim odjekom. Jedan zviždač bio je ključan i za razotkrivanje prijevare s dizelskim motorima u Volkswagenu (afera Dieselgate). Još jedan zviždač, Chris Wylie, bio je ključan za otkrivanje prljavih rabota unutar tvrtke Cambridge Analytica i propusta koje je kompanija Facebook imala u odnosima s tom tvrtkom, što je sve rezultiralo, kako se sumnja, velikim političkim inženjeringom koji je pomogao dovesti Donalda Trumpa na vlast u Americi i odvesti Veliku Britaniju iz Europske unije. Još jedan poznati zviždač, Edward Snowden, otkrio je 2013. razmjere globalno raširenog špijuniranja vlastitih i stranih državljana u režiji američkih i britanskih tajnih službi.
Tih nekoliko primjera pokazuje da zviždači služe javnom interesu, iako se izlažu golemom riziku. Koliko su zaštićeni u tome što rade? Ne dovoljno, no upravo zato Europska komisija ovaj je tjedan izašla s prijedlogom koji bi mogao zajamčiti dosad najveću zaštitu zviždačima u cijeloj Europskoj uniji. I u Hrvatskoj je upravo prije mjesec dana prvi put počeo ozbiljan rad na sveobuhvatnom zakonu o zaštiti zviždača koji bi se trebao temeljiti na istim preporukama Vijeća Europe iz 2014., na temelju kojih je i Komisija izradila ovotjedni prijedlog.
Kršenje zakona zbog zarade
Koje su najveće novosti iz tog Komisijina prijedloga Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije?
Sva poduzeća s više od 50 zaposlenika ili s godišnjim prometom većim od 10 milijuna eura morat će uspostaviti interni postupak za obradu prijava zviždača. To vrijedi i za sva državna i regionalna tijela vlasti pa i za općine s više od 10 tisuća stanovnika. Već to će donijeti veliku promjenu jer taj novi kanal za zviždače morat će biti odvojen od običnih kanala za primanje žalbi, i bit će, dakle, masovno prisutan u privatnim i javnim tijelima.
Tvrtke i tijela vlasti imat će obvezu da u roku od tri mjeseca reagiraju na prijavu zviždača, a ako ta reakcija nije dovoljna zviždač će se moći slobodnije i zaštićenije obratiti i nadležnim tijelima (policiji, istražiteljima...) i medijima.
O novim oblicima zaštite zviždača dovoljno govori i ovaj detalj iz Komisijina prijedloga: odmazda poslodavca nad zviždačima sprečava se i okretanjem tereta dokazivanja. Umjesto da zviždač dokazuje da je uznemiravan na radnome mjestu ili da mu prijeti otpuštanje nakon što je nešto razotkrio, poslodavci ili organizacije morat će dokazati da njihov postupak prema zviždaču nije odmazda za ono što je on učinio. Zviždač će, osim toga, uživati zaštitu i u sudskim postupcima, primjerice kroz izuzeće od odgovornosti za otkrivanje informacija. Ako je zviždač u svom ugovoru s poslodavcem imao klauzulu o tome da neće neovlašteno otkrivati poslovne informacije, ta klauzula neće vrijediti, odnosno past će u sjenu javnog interesa za objavljivanje informacija koje je zviždač pomogao objaviti.
– Nova pravila o zaštiti zviždača bit će prekretnica. U globaliziranom svijetu, u kojem je ponekad preveliko iskušenje da se u utrci za zaradom krše zakoni, moramo podržati one koji se ne boje izložiti riziku kako bi razotkrili ozbiljne povrede prava EU. Dugujemo to poštenim ljudima u Europi – rekla je Vĕra Jourová, europska povjerenica za pravosuđe, pri predstavljanju prijedloga u ponedjeljak u Bruxellesu.
Direktiva će, kao što joj ime kaže, pokrivati samo područja koja imaju veze s pravom Unije, dakle povrede zakonodavstva EU u područjima javne nabave, financijskih usluga, pranja novca i financiranja terorizma, sigurnosti prehrambenih i drugih proizvoda, sigurnosti prijevoza, zaštite okoliša, zaštite potrošača, privatnosti... No, i to je dovoljno da, primjerice, po takvoj direktivi bude zaštićen i zviždač koji je razotkrio aferu s Cambridge Analyticom i Facebookom jer se radilo o ukazivanju na povredu europskih propisa o zaštiti podataka i privatnosti. Ipak, Komisija poziva države članice da pri prenošenju direktive u nacionalne zakone prošire područja na koja se zaštita zviždača odnosi.
Prijedlog direktive tek treba biti usvojen u Vijeću EU i Europskom parlamentu, a prenošenje direktive u nacionalne zakone treba biti dovršeno najkasnije do svibnja 2021. godine. No, prvi sveobuhvatni hrvatski zakon o zaštiti zviždača trebao bi se, nevezano na ovaj Komisijin prijedlog direktive, ali ipak na istom tragu, pojaviti u proceduri usvajanja do kraja ove godine.
Radna skupina za izradu tog zakona već je formirana i održala je prije mjesec dana prvi sastanak.
– Čini mi se da zasad ide u dobrom smjeru jer temelj za izradu tog zakona su upravo preporuke Vijeća Europe iz 2014., koje slijedi i Komisijin prijedlog direktive. Dok god naša radna skupina slijedi te preporuke, mislim da smo na dobrom tragu – kaže Ivan Novosel iz Kuće za ljudska prava koji je član radne skupine za izradu tog zakona.
– Sada u Hrvatskoj zviždači nemaju sveobuhvatnu, efikasnu zaštitu jer su norme koje bi ih trebale štititi raštrkane u više zakona i nema sustavne primjene tih normi, pa su ljudi obeshrabreni prijavljivati. Slučajevi u kojima su ljudi zviždali nisu baš završili dobro za te ljude – dodaje Novosel.
Među najpoznatijim hrvatskim zviždačima su Ankica Lepej, koja je kao službenica Zagrebačke banke otkrila novinarima podatke o računu supruge prvog hrvatskog predsjednika Ankice Tuđman, zatim Vesna Balenović, nekadašnja zaposlenica Ine, a danas predsjednica Udruge Zviždač, ili Robert Matijević, zviždač iz Carine.
Prema istraživanju Vijeća za regionalnu suradnju, objavljenom 2017., 68 posto ispitanika u Hrvatskoj smatra da zviždače treba podržati u otkrivanju insajderskih podataka koji ukazuju na ozbiljne prijestupe ili kriminal.
– Hrvatska je dosad polovičnim zakonskim promjenama u radnom pravu i drugdje pokušavala zaštititi zviždače, ali praktično iskustvo je bilo takvo da su zviždači uvijek nastradali i da se njihova hrabrost nedovoljno cijeni. Tako da je potrebno da Hrvatska poduzme dodatne mjere poticanja ljudi koji uočavaju očite nezakonitosti, ali se boje ili imaju iskustvo koje im govori da se ništa ne dogodi krivcima, nego onima koji su krivce razotkrili – smatra Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu i bivši saborski zastupnik.
Prodorniji od istražitelja
Upravo te dodatne mjere poduzima sada i Europska komisija, ali i, kako otkriva pomoćnik ministra pravosuđa Ivan Crnčec, Hrvatska. Crnčec je na čelu radne skupine za izradu nacrta zakona o zaštiti “prijavitelja nepravilnosti”, kako će hrvatski zakon definirati zviždače.
– Osnovna načela od kojih polazimo su upravo preporuke Odbora ministara Vijeća Europe, na koje se poziva i Komisija u svom prijedlogu direktive. Želimo pokrivati širok raspon osoba, i u javnom i u privatnom sektoru. Želimo stavljati naglasak na razotkrivanje informacija radi zaštite javnog interesa. Uspostaviti više od jednog kanala za prijavu. I, naravno, zabraniti sve oblike odmazde, uključujući i prebacivanjem tereta dokazivanja na poslodavca. To su neka od osnovnih načela smjera radne skupine – kaže pomoćnik ministra Ivan Crnčec.
Uloga zviždača u zaštiti javnog interesa ponekad je nenadomjestiva. Nikakvi istražitelji, od policijskih do revizorskih, ponekad ne mogu ući dovoljno duboko u suštinu nekog prljavog posla kao što mogu ljudi koji se nalaze na izvršnim mjestima, koji rade taj posao i uoče i usprotive se skrivenim nezakonitostima. Uskoro, zviždači bi u zaštiti javnog interesa trebali postati i sami zaštićeniji, više nego ikad prije.
zanimljiv naziv "zviždač". kod nas se to zove druker