Nakon gotovo 20 godina sudskog procesa, u kojemu su održana 33 ročišta, pravomoćno je završen jedan od duljih sporova koji se vodio na zagorskim sudovima. Riječ je o tužbi obitelji Vlahović protiv Grada Donje Stubice, Hrvatskih cesta i Konstruktora iz Zlatara zbog radova obavljenih tijekom gradnje javne kanalizacije i nogostupa potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća, nakon čega su u njihovoj obiteljskoj kući u Topličkoj 89 zaredale poplave.
Četiri presude
Prvostupanjski sud donosio je četiri puta nepravomoćne presude, ali su one svaki put poništene na Županijskom sudu i vraćene na ponovno suđenje. Tek najnovija od prošle godine konačno je potvrđena na Županijskom sudu. Pravomoćnom je presudom presuđeno da su tuženi dužni uplatiti tužitelju 48.400 kuna te troškove postupka u iznosu od 27.734 kune. Inače, zbog dugotrajnosti postupka Vlahović je tijekom ove pravosudne trakavice podnio dvije tužbe Ustavnom i Vrhovnom sudu, i obje je pravomoćno dobio, uz manju novčanu naknadu.
– Mislim da je ovaj predmet trebao biti završen još prije 15-ak godina, odnosno da do njega nije trebalo ni doći da su stranke u ovome predmetu postupale sukladno vrijedećim propisima, preuzetim obvezama i slično. Jedna od zadaća tuženih, prema mojem mišljenju, jest i osiguranje uvjeta za kvalitetniji i bolji život svih građana. Iako bi sama gradnja kolektora, kao i gradnja nogostupa, trebala pridonositi kvalitetnijem i boljem životu, ona je postala mora za moje pokojne roditelje i brata, a nakon njihove smrti i za mene, koji, na sreću, već više od dvadeset godina živim u svojoj novoj obiteljskoj kući – kaže nakon svega Zvonko Vlahović.
Na kraju bez odvjetnika
Podsjećamo, tužbu je pokrenuo njegov pokojni otac, nastavio pokojni brat, da bi je tek sada Zvonko završio. Prema njegovu mišljenju, dugotrajnosti postupka pridonijele su i nepotrebne pravosudne zbrke i namjerno otezanje postupka odvjetnika pa je na kraju Vlahović otkazao punomoć svome odvjetniku i samostalno se zastupao.
– Zahvaljujući tim igricama, unatoč činjenici da je vještak još davne 1997. utvrdio uzrok štete koja je bila posljedica djelovanja svih tuženih, sudovanje je trajalo i trajalo. Isti nalaz dao je i drugi vještak. Dakle, postojali su uvjeti za donošenje odgovarajuće presude još prije 14 godina. Sve ostalo rezultat je samo igrica između odvjetnika i sudaca kako bi se povećao broj rasprava, a time i honorari. Iz spisa je vidljivo i to da je bilo više pokušaja nagodbe s moje strane kako bi spor što prije završio, no odvjetnici tuženih su to glatko odbijali iako je upitno jesu li to pravne osobe koje su zastupali uopće znale. Koliko je bilo apsurdnih stvari, potvrđuje i činjenica da sam u spisu pronašao dokument čija mi namjena, osim stvaranja novih troškova, nije poznata. Riječ je o pozivu državnog odvjetnika Mladena Bajića, upućenog županijskom državnom odvjetniku za seminara u Stubičkim Toplicama – kaže na kraju cijele ove pravosudne balade Zvonko Vlahović.
