a Snježanom Banović lijepim po gradu plakate za humanitarnu akciju što će se u subotu održati u salonu moje susjede Renate u Frankopanskoj. Prolaze me drhtaji blaženstva jer napokon radim nešto korisno što će, nadam se, pomoći oboljelima od epilepsije. Čovjekoljublje u meni vrlo je brzo anulirao poziv da posjetimo Hrašće gdje se ždere najbolja janjetina u ovom djeliću Europe. Tu je svoje nadnaravne sposobnosti u tamanjenju stada i gašenju blejanja potvrdio i dijetalni Vinko Coce. Došao je moj omiljeni tenor Coce, čiji galebovi se tako lijepo “karaju”, u gostionicu kod Bagija.
– Triba bi tri kile janjetine – naručio je i zauzeo poziciju. Konobari su zujali noseći pečenja gostima koji su došli znatno iza Coce, pa naš Vinkec upozori gazdu.
– Kako more bit da svi dobijaju prije mene?
– Pa čekamo da vam dođe društvo – uzvratio je ljubazni gazda, na što se Coce totalno iznervirao.
– Pa nemam goste. Tri kile su za mene – reče, dobi naručeno, skrši sve do kostiji, a mi ga proglasimo kraljem janjetine. Onako sit navratio sam u Gliptoteku na izložbu skulptura i tapiserija Jasenke Tučan-Vailland. A u Gliptoteci ljudi ko u priči.
Od ministra Biškupića do autorice monografije Ike Reberski. I svi redom hvale Jasenku kao umjetnicu i kao čovjeka.
– Ona je moja Slavonka koja ima veliko srce – šapnu mi Ivo Enjingi, a Matija Dedić zasvira na glasoviru uz napomenu kako je i njemu Jasenka pomogla dok je boravio u Parizu.
– I ja se mogu pohvaliti da sam radio skupa s velikom umjetnicom. Naime, napravio sam kolekciju fotki manekenki odjevenih u tapiserije gospođe Vailland – doda Cobra Balić.
Pojavi se i Dimitrije Popović s obitelji hvaleći na sva zvona simpatičnu Jasenku. Njegov sin Petar koji je upravo magistrirao na Diplomatskoj akademiji u Beču zateče me pitanjem.
– Znaš li zašto su Srbija i Nokia slične?
– Ne!
– Svake godine novi model i sve manja.v
U staroj bazi dočeka me Smogovac, Božo Košćak.
– Moj prijatelj, ugledni odvjetnik i najbolji tenisač u branši, tužio je proizvođače viagre jer je nakon višestruke uporabe skužio da uopće ne djeluje.
Raspričao se Kumpić, a ja se polako digoh do Baltazara gdje je harmonikaš Paganini banda Vlado Marinčić slavio rođenje svog sinčića Jakova. Jedini ženski ukras u društvu bila je vječno mlada Nada Abrus. Ona mi servira i vic za kraj.
Sretne Crnogorac prijatelja Bračanina i reče mu:
– Časti ti, đe si?
– Časti ti!
