Jaka delegacija korejskih poduzetnika bila je prije godinu dana u
Hrvatskoj. Obišli su sve relevantne institucije i pokazali
interes za hrvatska brodogradilišta. Njihove su namjere bile
ozbiljne pa su ih i prezentirali te otišli s uvjerenjem da
je druga strana to ozbiljno shvatila.
No, ni nakon godinu dana i ponovljenih upita baš nikakav
odgovor nisu dobili. Korejski veleposlanik može u Seul poslati samo
izvještaj o indolentnosti i nepristojnosti Hrvatske. Putin
je prije godinu dana boravio u Hrvatskoj i postavio pitanje odnosa
prema ruskom kapitalu apostrofirajući jedan posve konkretan slučaj. I
godinu dana poslije toga ruski ambasador pokušava dobiti
odgovor zašto se slučaj ne rješava, a jedino
što može poslati u Moskvu jest zaključak da u Hrvatskoj ne
postoji osoba dovoljno sposobna da sroči bilo kakav odgovor.
I Poljaci su ponudili svoju stručnu pomoć i iskustvo kada je riječ o
brodogradilištima. Na ozbiljne ponude ni nakon ponovljenih
upita nitko se nije udostojio odgovoriti im ni iz Ministarstva
gospodarstva ni iz hrvatske Vlade. Poljski veleposlanik može ili pisati
nove molbe za odgovor hrvatskoj strani ili slati nepovoljne
izvještaje svojim šefovima u Varšavu.
S Libijom je dogovoreno 12 točaka koje su, uz uvjet da ih hrvatska
strana brzo realizira, trebale omogućiti unosne poslove za koje su i te
kako zainteresirane obje strane. Treba li reći da do danas dogovor nije
ispunjen. U zemlji za čiji se novac otimaju najsnažnija europska
gospodarstva izvještaj libijskog veleposlanika iz Hrvatske
može značiti samo da od Hrvatske treba dići ruke.
Nisu samo strani diplomati nesretni zbog načina na koji komuniciraju s
hrvatskom državnom upravom. Ne šalju samo oni alarmantne
poruke o nesposobnosti Hrvatske da se nosi s uobičajenim državnim
poslovima. Muči to i EU. Mogu se u hrvatskoj Vladi koliko god žele
ljutiti na zapisnik s 11. sastanka upravnog odbora IPA (Instrument za
pretpristupnu pomoć) jer je u njemu jasno napisano da je državna uprava
nekompetentna, a politička volja nedostatna, ali to je istina.
Može im pozliti kada čuju ocjenu da je suradnja s državnom upravom
Srbije izuzetno dobra jer odlično obavljaju svoj posao, ali to su rekli
navodno veliki hrvatski prijatelji Talijani. Još veći
prijatelji Austrijanci imali su potrebu dodati se Hrvatskoj daje
neopravdana prednost i da, usprkos svemu, radi loše, a s tim
su se složili i predstavnici Švedske, Nizozemske, Francuske,
Španjolske, Njemačke i Velike Britanije.
Može hrvatska Vlada sada građanima kao i obično objašnjavati
da netko favorizira Srbiju, ali izlike zvuče šuplje jer je
previše dokaza koliko je sam kriva za takve ocjene. Nisu
loši jer ih učiteljica ne voli, nego zato što ne
znaju gradivo. Kako je moguće u Antikorupcijskoj strategiji koja je
ponuđena EU kao mjeru napisati da se državni odvjetnici trebaju
obrazovati o deontologiji profesije? Zar doista misle da će ta
"mudrost" nekoga impresionirati ako u istoj toj strategiji nema
nijednog konkretnog i efikasnog načina kako se nositi s korupcijom, a
priznanje o nekompetentnosti državnih odvjetnika samo je dodatni dokaz
da se s njom i nema tko boriti.
Koliko god Sanader zavaravao sebe i građane da nije tako, Hrvatska je
raskrinkana kao zemlja koja ne zna osnovni poslovni, diplomatski i
međuljudski bonton, koji nalaže da se na svaki upit mora dati odgovor,
bilo pozitivan, bilo negativan. Pokazalo se i da vlast ne kontrolira
državne službenike čak ni onoliko koliko je potrebno za običan privid
uređenosti. Uvrijeđena je i međunarodna zajednica jer vidi da joj se
prodaju floskule umjesto sistemskih rješenja. Riječju, Vlada
ispada nesposobna, nedorasla i nezrela. A to ima cijenu, koju plaćaju
svi hrvatski građani.
MAGAREĆA KLUPA
Visoka cijena nezrele vlasti
