Dva mjeseca nakon povratka iz američkog Seattlea, gdje se osam mjeseci
liječio od leukemije, maestro Vjekoslav Šutej osjeća se odlično. Dane
većinom provodi u vikendici na Kupi gdje kopa, kosi i bavi se
poljoprivredom. Neki dan je, ističe, ubrao puno jagoda, krumpir mu
dobro raste, nema povrća koje nije zasadio u svom vrtu.
– Ne bih se smio baviti zemljom jer u njoj ima puno bakterija, tj.
njihovih spora, no to je jedini način da vratim kondiciju – kaže
maestro. Kaže kako je tijekom liječenja u Americi posve zakržljao. Od
kemoterapija i transplantacija nestali su mu mišići. Pune 34 godine
svaki je dan dirigirao, a onda je u 57. godini odjednom prestao. Zadnji
put je dirigirao 15. srpnja prošle godine, a od tada mu je fizikus
jednostavno nestao.
Opasnost od infekcija
– Kad sam se vratio u Zagreb, nisam mogao dignuti sina Nikšu koji ima
samo tri i pol godine. Pokušao sam, ali mi je zamalo ispao. Danas me
raduje što mogu dignuti i šestogodišnju kćer – govori.
Kad je u Zagrebu, gosti mu rijetko dolaze. Čak i kad djeci dođu
prijatelji, pobjegne van. Svi paze da maestro ne dođe u kontakt s
nekime jer je važno da ne dobije kakvu infekciju. Za njega bi ona mogla
biti kobna. Obično se probudi oko sedam sati. Svaki ponedjeljak i
četvrtak odlazi na Akademiju i napokon ima vremena za sebe.
– Posljednja dva mjeseca imam vremena za roštilj vikendom, a
nadam se da ću već ovaj ili idući mjesec s obitelji biti na moru, na
svom brodu. I to ne u žurbi, nego polako, kako sam se zadnjih godinu
dana naučio. Nema više strke. Svakih nekoliko dana sjednem za svoj
radni stol, učim novu operu, spremam nove koncerte – kaže.
Šestogodišnja kći Ema i
troipolgodišnji sin Nikša u očevu zagrljaju na terasi njihova stana na
Medveščaku
Foto: Goran Stanzl
Svaki mu je dan drukčiji, a ono što ih povezuje jest miran, lagan
tempo. Obitelj Šutej voli zajedno prošetati. Kad izađu u gradu, priđe
mu barem pet, šest ljudi. Zanimaju se za njegovo zdravlje i žele mu brz
oporavak. Maestro je sretan kad mu ljudi pristupe, zaustavi se i
popriča sa svakim. Dirnuo ga je i prvi susret s Filharmonijom nakon
deset mjeseci.
– Odmah čim sam se vratio, već sljedeći dan, došao sam pozdraviti svoj
orkestar. Pet minuta suze su same tekle. Svi ti susreti u Zagrebu,
spoznaja da sam tu i da mogu, silne emocije... Sve to koštalo me da sam
se s bolesti vratio šest mjeseci unatrag. Kad sam se vratio, naglo mi
se pogoršalo. Dvadeset dana bio sam gotovo nemoćan i uvjeren sam da je
to zbog emocija. Bio sam toliko sretan što sam se vratio živ...
Onda su me zadržali kod kardiologa da vide što se događa sa srcem.
Ništa nisu našli. Sve je to bilo zbog prevelike količine emocija –
govori maestro. Danas kaže da se malo pribojava, jer ne zna koliko
zapravo ima kondicije. Sa svojim orkestrom s manje uložene energije
može postići sjajne rezultate. No, već sljedeći tjedan treba u Köln,
gdje ga od ponedjeljka do subote očekuju probe, a u subotu je koncertna
izvedba opere.
– Ne mogu nakon tri dana reći žao mi je, ali ne mogu dalje. Zaista se
nadam da ću moći. Moja mi doktorica stalno govori: “Prestanite
razmišljati o svojim stanicama. Živite normalan život, a stanice će se
vratiti, doći će same od sebe”. Teško mi je tako razmišljati jer ne
postoji gumb kojim biste preokrenuli misli – kaže maestro.
Podrška dobrih ljudi
U četvrtak će na zagrebačkom Bundeku prvi put nakon bolesti stati pred
orkestar i tomu se jako veseli. Nedostajalo mu je dirigiranje. Tijekom
boravka u SAD-u primio je tisuće pisma i mailova, od poznatih i
nepoznatih ljudi. Ni on sam ne zna kako su dolazili do njegove adrese,
ali upravo ta pisma podrške su mu, uz obitelj, davala snage za dalje.
Obitelj Šutej voli se
okupiti u dnevnom boravku i večeri provoditi uz TV program
Foto: Goran Stanzl
– Lijepo je znati da vam toliko ljudi želi dobro. U takvoj je situaciji
lako psihički otići k vragu i podrška je doista najvažnija. Ostati
zdrav u glavi, vjerovati da ćete pobijediti... to me održalo – prisjeća
se maestro.
Stoga želi zahvaliti svim ljudima u Hrvatskoj koji su mu pomogli.
Najviše Miljenku Puljiću, direktoru Filharmonije, Draženu Siriščeviću,
direktoru Lisinskog, Filharmoniji i svim pjevačima koji su u prosincu
za njega nastupili u Lisinskom.
Ljudima koji su tada kupili ulaznice te Milanu Bandiću, koji je osobno
kupio pet slika svojim osobnim novcem. – Hoću da se zna kakva
gradonačelnika imamo. Nismo prijatelji, znanci smo, ali to me zadivilo.
Ovime želim upozoriti da u našoj zemlji još ima puno humanosti i
pozitivnih stvari – rekao je na kraju maestro.
Opera pod zvijezdama na bundeku
Dok će Zagrepčani doći zapljeskati Šuteju i pokazati mu time koliko im je drago da je opet tu, maestro se nada da izvedba zbog toga neće pasti u drugi plan. Stalo mu je do koncerta, a s druge strane, žali što prvi koncert u Hrvatskoj neće održati sa svojim orkestrom. – Bio bi red da se vratim sa svojom Filharmonijom, no zbog drugih obveza, nije moglo biti drugačije. Vjerujem da će mi oprostiti ovu nestašnost. Jasno mi je da će biti emocija, ali ako o tomu počnem razmišljati unaprijed, bit će mi puno teže. Želim da te večeri glazba i Tomislav Mužek budu u prvome planu, da se svi zajedno radujemo glazbi i to je jedino važno oko koncerta “Opera pod zvijezdama” na Bundeku – kaže maestro Šutej.
Organizam se i dalje bori
U Seattleu će u rujnu raditi 12 predstava “Traviate” i tada će obaviti i kontrolne preglede. – Moraju me i cijepiti. Izgubio sam imunitet i sada se, kao i moja djeca, moram cijepiti protiv svega. Promijenili su mi krv, ali još imam dvije vrste krvi u sebi. Bio sam B negativna, a sada sam A pozitivna. Još uvijek postoji mali postotak moje B negativne krvi i organizam se još bori – kaže maestro.
