Prije prvih demokratskih izbora “istraživanja javnog
mnijenja” predviđala su sigurnu pobjedu Saveza komunista
Hrvatske – Stranke demokratskih promjena. Kada su izbori
završeni mimo očekivanja, i suprotno njima, predizborne su
promašene tvrdnje zamijenjene ustrajnim i ozbiljnim
uvjeravanjima nekih ljudi, koji nisu bili ni nepoznati ni neozbiljni,
da SKH-SDP, nije izgubio izbore.
Najustrajniji su to pokušavali čak i matematički dokazivati.
Uzalud ih se uvjeravalo da nije tako. Realnost su pokušavali
osporiti matematikom. Što su ha-de-zeovci bučnije slavili i
pekli više volova, novoimenovani su se es-de-peovci bavili
matematikom. Danas HDZ ne okreće volove, a SDP se ne bavi matematikom,
no opet su jedni u izborima pobijedili, a drugi su uvjereni da ih nisu
izgubili.
Nakon što se predomišljao bi li bio samo
šefom SDP-a ili i premijerom, Zoran Milanović naposljetku je
postao siguran da želi biti i premijer. I usprkos uskraćenom
premijerskom mandatu, i dalje je uvjeren da će na kraju i biti
premijerom. Premda se doima da više uvjerava nego
što je i sam u to uvjeren, ipak poručuje: “Sanader
je prerano počeo slaviti, ja ću biti novi premijer.”
Novim bi premijerom možda i bio da je na vrijeme “dobro
interpretirao svoje misli”, da je znao što zapravo
hoće. Čak i unatoč njegovu buridanovskom stavu hoću-neću glede
premijerskog mjesta, stranka mu je dobila više glasova no
ikad.
Da se nije “malo zaigrao” i ideološki
pregrijao, da se u predizbornoj utakmici nije pokazao kao isključivi
ljevak, vjerojatno bi imao više navijača, a možda bi i
njegov “pobjednički tim” doista na kraju i bio
pobjednički. Milanović svoje očekivanje mandata legitimira
“voljom birača za promjene”.
Da se skloniji igranju objema nogama nisu malo ohladili od početnog
zadovoljstva njegovom pojavom i načinom njegove igre, Milanović bi
možda već sastavljao vladu, a ne čekao kao rezerva predsjednika Stipe
Mesića. Kada je Ljubo Ćesić Rojs “rodijaku” Ljubi
Jurčiću “nabacio za volej”, spomenuvši
da je i Jurčić svojedobno sudjelovao u naoružavanju zapadne
Hercegovine, Jurčić se počeo prati da nema ništa s tim, a
Milanović mu u tome svesrdno pomagati!
Kada se Niko Kovač pojavio u HDZ-ovu spotu “pro
dijaspora”, SDP-ovi su medijski maheri snimili
“kumicu Jadranku Puž”, spot “contra
dijaspora”! Već su prije toga valjda ti isti maheri
savjetovali da se pusti priča o “ukidanju
vjeronauka”, a na plakate stavi: “Odlučimo u
Hrvatskoj”.
Koliko je bila širokogrudna, ta je parola bila i efikasna.
Rezultat: nula bodova. Ta je parola bila povlada predrasudama: Neće
nama odlučivati Bosanci i Hercegovci! Predrasude prerušene u
politički princip pobijedile su i logiku i matematiku. A i Milana
Bandića i Ljubu Jurčića. Jer, izvan svake je logike bilo –
barem dok je to ustavno tako – da SDP ne kandidira tu dvojicu
Hercegovaca u XI. izbornoj jedinici. Bila bi to barem dva zastupnička
mjesta više. Ali tada bi Milanović njih morao potezati za
rukav.
Umjesto njih, sada mora potezati nepokolebljivog Šemsu
Tankovića i uvjeravati odanog člana svoje stranke Deneša
Šoju da bude discipliniranim i da poštuje
što mu on kao predsjednik kaže. Da se nije podrazumijevalo
da će mogućoj Milanovićevoj vladi ministricom vanjskih poslova biti
strpljiva i za vlast ne osobito zainteresirana Vesna Pusić, možda bi i
to SDP-u bio mandat više.
Možda bi “kapnuo” i još pokoji da se
Milanović nije i sam počeo ponašati kao svadljiva kumica,
koja plane na sve što Ivo Sanader kaže. Izgubivši
tako, što je s ćudljivim biračima – koji slabo
pamte, a brzo zaboravljaju – mogao dobiti, Milanović se
okrenuo “vjeri”, vjerujući, unatoč tome
što je apsurdno, da će premijerski mandat ipak dobiti!
Izgleda da je vjera potisnula matematiku!
BIJEDA POLITIKE
