Počelo je počelo. Europska komisija odaslala je prvu veliku i nedvosmislenu poruku. Ono što će Hrvatska morati učini po nalogu Europske komisije bit će radikalnije čak i od svih ideja koje su kao probne balone puštale sve dosadašnje hrvatske vlasti.
Koliko god se treba veseliti što će Europa vlastodršce natjerati na akciju za koju je više od pet godina potpuno jasno da je nužna i neodgodiva, treba znati da je ta akcija nešto poput vrlo složene operacije, a mi imamo očito nespretne, neodlučne i nevješte kirurge. Brrrr. Zamislite Linića s kirurškim nožićem. Čovjeka koji se često pretjerano ljuti i dere na sugovornike.
Isto tako, situacija je toliko teška da nikad do sada, kad su javne financije posrijedi, nije bila potrebnija atmosfera razumijevanja, dijaloga i donošenja meritokratskih rješenja. Bude li se Milanovićeva vlada sada zatvorila u kabinet pa nakon dva-tri mjeseca pustila s lanca ministra Linića da reži na sve koji se usude upozoriti na nelogičnosti ili loše posljedice novih mjera, sa sigurnošću možemo prognozirati atmosferu nepovjerenja i nerazumijevanja, koja će dodatno urušiti ionako klimavu kolibu nacionalne ekonomijice. Pitanje je hoće li pacijent nakon takve operacije ponovno hodati.
Možda netko misli da je pitanje dogovora vlasti i oporbe oko ključnih nacionalnih strateških interesa na fiskalnom planu najobičnija fraza. Međutim, ne kada je u pitanju izvanredno stanje.
Ako netko nije primijetio, gospodarska aktivnost privatnog sektora u Lijepoj našoj na tako je niskim razinama da je jasno da je zemlja u izvanrednom stanju. Svaki novi potez koji bude vodio povećavanju poreznog pritiska ili prema proračunskim rezovima, ekstremno je opasan. S obzirom na to da su očekivanja Europske komisije izuzetno visoka, jasno je da će se prilagodba morati tražiti i na prihodnoj i na rashodnoj strani.
U slučaju krivih mjera bilo na prihodnoj bilo rashodnoj strani, u ovoj situaciji posljedice će biti dramatične. Odrazit će se na daljnji pad potrošnje, novi ekonomski pad te vjerojatno dovesti do opće socijalne i političke destabilizacije. To je situacija koje se mora plašiti i svaka ozbiljna oporba. To je situacija u kojoj mala zemlja poput hrvatske prestaje biti upravljiva. Želi li netko preuzeti mjesto vozača u automobilu s pokvarenim kočnicama i volanom koji vuče samo ulijevo ili samo udesno?
Nećemo se sada naslađivati i govoriti kako se sada samo potvrdilo ono što smo tvrdili kad je vlada predložila trogodišnje fiskalne smjernice. Umjesto da su pripremali teren za nešto ozbiljno kao što su zahtjevi Europske komisije, potrošili su puno papira i vremena na najobičniju lakirovku. Sada to više nije važno. Dojam je da bez potpore oporbe Vlada neće moći osigurati punu političku stabilnost koja može osigurati provedbu novih radikalnih rezova i dizanja porezne presije.
Ponovimo, ako je ikad postojao trenutak za nagodbu vlasti i oporbe o fiskalnoj budućnosti zemlje, onda će to biti sljedeća dva-tri mjeseca u kojima će se morati pripremiti paket kojim će premijer i ministar financija izaći pred Europu. Nužna su praktična rješenja u kojima će se skupljanje političkih poena dopustiti samo marginalcima.
Inače, ne samo da je vrijeme za temeljnu političku nagodbu nego je jasno i da je Hrvatska ušla u razdoblje u kojem je od bankrota mogu spasiti samo pragmatični, u znatnoj mjeri dezideologizirani političari kreativnih ideja.
Primjerice, nejasno je koliko opcija dr. Gabrića ima šanse na izborima, ali se nadamo da će svi oni kolumnisti koji izražavaju skepsu prema njegovim idejama ili se uopće ne znaju izraziti, ali im nešto jednostavno smeta u ideji Hrvatske kao Floride, nekim čudom doći k sebi. Ako netko misli da će Gabrićeva vizija Hrvatske kao drugog životnog odredišta donijeti zlo Hrvatskoj jer će je tobože pretvoriti u zemlju konobara i čistačica, onda taj netko ima ozbiljnih problema s IQ-om. Je li bolje biti konobar i čistačica s poslom ili bez posla? Netko tko nije shvatio da će u toj Gabrićevoj Hrvatskoj raditi i vojska liječnika, medicinskih sestara, znanstvenika, inženjera, trgovaca, obrtnika raznih profila... odbija upaliti mozak u situaciji kad je na političkoj sceni očit deficit kvalitetnih i provedivih ideja uz razuma ulaganja.
