Te sam rujanske nedjelje bio u Samoboru i od sina dobio poziv od kojeg se ledi krv u žilama: "Ulica se urušava, sve propada..." Dok sam došao, više nisam mogao prići ni svojoj Sutlanskoj, a kamoli Kupskoj – prisjeća se Milivoj dramatičnog 23. rujna 2007.
Ne ponovilo se...
A punih 16 godina od dana kada je tijekom gradnje HEP-ova nebodera došlo do urušavanja gotovo cijele Kupske ulice, u obilasku kvarta Martinovka pronalazimo tek rijetke svjedoke tog vremena. I oni na koje smo naišli nerado se toga prisjećaju, no svi se slažu u jednome – ne ponovilo se.
VEZANI ČLANCI:
– Desetak je susjeda iz ulice umrlo, zgrada na broju 19 potpuno je napuštena, stanara je sve manje, a osim možda na godišnjicu urušavanja, nitko nas se i ne sjeti – kaže nam Želimir Žitković, koji dobro pamti rujan 2007., kada mu je stradala stolarska radionica.
– Ujutro sam išao na plac i rupa je bila duboka desetak centimetara, a da je vrag odnio šalu vidio sam kad sam se vratio jer se proširila na pola metra. U trenutku nam je, nismo se ni snašli, pred haustorom bila 40 metara široka i 19 metara duboka rupa. Odmah je počela evakuacija, a osim žive glave spašavali smo i aute, preko livade na drugu stranu, prema Vukovarskoj, jer izići iz naše slijepe ulice nije se moglo – govori Žitković. On je, s još pedesetak susjeda, nekoliko mjeseci proveo u gradskom hostelu u Remetincu, a dio ih se snalazio u podstanarstvu ili kod obitelji i prijatelja. Radna su mjesta morali napustiti i djelatnici u poslovnim prostorima uz ruševno gradilište.
Dan nakon što je Kupska propala u zemlju, o čemu svjedoči i fotografija Gorana Stanzla objavljena na naslovnici Večernjeg lista, najveću su opasnost predstavljala dva velika krana postavljena na gradilištu jer su platforme na kojima su bili učvršćeni počele pucati. Bilo je sve očitije da su ozbiljna prijetnja i podzemne vode, zabilježeno je također u tekstu koji se može pronaći u Večernjakovoj arhivi, na što kao potencijalnu opasnost nitko nije računao jer su se, prema geotehničkim istraživanjima, nalazile na dubini od deset metara, ispod građevinske jame. Kako bi se spriječilo dalje prodiranje podzemnih voda, kamioni su na gradilište odmah počeli užurbano navoziti zemlju i šljunak.
Očajni stanovnici najavili su osnivanje udruge građana i podizanje zajedničke tužbe, a zahtijevali su da im se isplati odšteta za urušene domove u kojima više nisu mogli živjeti. Pisalo se i da je šteta u ulici procijenjena na 17 milijuna kuna, a mediji su 2012. izvijestili i kako je Županijski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu presudu da je direktor projektantske tvrtke koja je bila jedan od izvođača radova kriv jer je iz nehaja ugrozio živote stanovnika. Dobio je godinu dana uvjetne kazne, uz rok kušnje od tri godine, a tvrtka je novčano kažnjena s 50.000 kuna. Političari su stanovnike u početku obilazili, a više je puta ondje bio i sadašnji gradonačelnik Tomislav Tomašević, tada aktivist, koji je s njima i prosvjedovao. No od dolaska na vlast, kažu nam u Kupskoj, u susjedstvu ga nisu vidjeli.
VEZANI ČLANCI:
– Zaboravljen je ovo slučaj. HEP-ovu zgradu su brzo nakon sanacije rupe izgradili, evo je stoji i danas. Nakon nesreće izmijenili su projekt i kopali dublje i sigurnije pa nema straha – napominje Milivoj. Njegov prijatelj Želimir dodaje pak da im je danas, među ostalim, problematično parkiranje.
Ma neće plaćati "markicu"
– Gospoda neće plaćati "markicu" za mjesečnu kartu ili garažu pa se skrivaju kod nas u Kupskoj – objašnjava i rukom pokazuje na metodu rezerviranja parkirališta kantom za boju. Šećući onuda teško je ne primijetiti da je ulica koja je desetak minuta udaljena od strogog centra metropole zapuštena. S jedne strane na nju se nadvio zid uz ogradu nebodera, a s druge strane trošne kućice od cigle s pukotinama od potresa i zaraslim dvorištima, u kojima rijetko tko i živi.
