Dok su Zagrepčani jučer cijeli dan satima strpljivo čekali u redovima kako bi na trenutak s vidikovca Zračne luke vidjeli najveći zrakoplov na svijetu, Dmitro Antonov, pedesetogodišnji ukrajinski pilot koji ga je spustio u Zagreb, šetao se gradskim ulicama. Prvi put je u Zagrebu i sigurno teško bi u njega i došao da nije bilo narudžbe da se 210 tona težak Končarov transformator prenese do dalekih Filipina.
– Lijepo je ovdje, prošetao sam centrom grada i odmah nekoliko fotografija objavio na svom Facebook profilu – kazao je Antonov, jedan od šest ukrajinskih pilota koji znaju upravljati grdosijom zvanom Antonov 225.
Objasnio je zašto se preziva isto kako se i zove zrakoplov kojim upravlja.
– Antonov se zove cijela tvrtka, a po njoj i svi zrakoplovi. Ona je ime dobila po glavnom konstruktoru koji je bio prijatelj mog oca, ministra industrije u ukrajinskoj vladi još za SSSR-a – objasnio je Antonov.
Ljubav prema letenju
Otuda i njegova povezanost i ljubav prema letenju. Upisao je vojnu akademiju, a poslije se specijalizirao za transportno zrakoplovstvo. U tvrtku Antonov došao je 1993. u kojoj je upravljao svim teretnim zrakoplovima i tako došao i do najvećeg.
Njime upravlja posljednjih deset godina, a diže ga prosječno jednom na mjesec. Svjestan je da je dolazak zrakoplova u Zagrebu izazvalo euforiju, no kazao je da je slično u svim zapadnim zemljama.
– Iako je ovo moj posao, kada vidim uzbuđenje kod ljudi, opet postajem svjestan veličine zrakoplova i njegove moći – kazao je pilot i ispričao anegdotu: – Kontrolori leta iz jednog manjega grada pokraj Frankfurta kada su čuli da ih nadlijećemo, zamolili su me da se malo spustimo kako bi nas građani mogli vidjeti, a mi smo to i učinili. Dodao je kako je njegov zrakoplov trenutno najmoćniji na svijetu.
– Kada se na nebu susretnemo s drugim zrakoplovima, kolege piloti nam se s poštovanjem javljaju i pitaju kako smo, dok se oni koji za nas ne znaju čude “što je, dovraga, to” – našalio se Antonov.
U zrakoplovu imaju i sobe za spavanje, kuhinju, sanitarni čvor, što su najbolje iskoristili kad su zbog sukoba Ukrajina – Europa oko plina 2005. na aerodromu u Bruxellesu bili prisiljeni u njemu živjeti tri dana.
