Četrnaestogodišnji Dražen Domitrović poput ostalih je osnovnoškolaca jedva dočekao otvaranje škole Slavka Kolara u Kravarskom. No, dok su njegovi prijatelji s lakoćom trčali niz školski brijeg, Dražen se u invalidskim kolicima u pratnji majke njime jedva spustio. A iznenađen je stao kod ulaznih vrata. Dražena su, naime, od novih učionica dijelile četiri visoke stepenice.
To nije sve. Unatoč pravilniku, koji arhitektonske i prostorne barijere u novoizgrađenim objektima brani već 19 godina (!?) te Zakonu o gradnji, prema kojemu objekt nema pravo na uporabnu dozvolu, a dobio ju je, zahod za invalide naknadno je na brzinu prije otvaranja zgrade dograđen u prizemlju. Kako nema dizala Dražen bi, zatreba li mu zahod, u pet minuta pauze preko četiriju stepenica morao izaći iz škole, spustiti se niz još pola brijega do prve etaže te na poseban ulaz za nepredviđene građane drugoga reda, ponovno ući u školsku zgradu. I naravno, vratiti se istim putem.
Pomažu prijatelji
Na sve to Dražen je rekao: - Nije meni teško. Pomažu mi prijatelji...
Jednostavan i drag dječak osvojio je srca svih učenika škole Slavka Kolara, koji ga ni za trenutak ne ispuštaju iz vida. Zbog dječje paralize ostao je vezan za invalidska kolica, a operacije koje su uslijedile, školu su odgodile sve do njegove desete godine pa trenutačno pohađa 4a razred.
U školu ga, priča Dražen, dovodi i odvodi majka Marica. No, kako krhka žena ne može sama, kolica niz stubište spuštaju i dižu i domar, čistačica, djeca, pa i ravnatelj škole Nikola Tonković. On kaže da je propust za osobe s invaliditetom uočen tek pred njezino otvaranje.
- Mi tu nismo ništa krivi - veli Tonković, svjestan kako pravi problemi Dražena čekaju tek dogodine u petom razredu, kad u školi počne kabinetska nastava koja se održava na objema etažama škole.
Posredovanjem Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva škola bi - nada se Tonković - uskoro od Europske banke trebala dobiti oko milijun maraka za dvoranu za tjelovježbu, pa uz tako velik iznos možda kapne i 100-tinjak tisuća više za dizalo.
U školu s dvije etaže, građenu prema projektu Arhitektonskoga fakulteta, Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva utrošilo je više od osam milijuna kuna. U Društvu osoba s paraplegijom i amputacijom (DOPA) ogorčeni su na manjkave zakone i propise koji su toliko nespretno sročeni i neučinkoviti da ih se u provedbenoj graditeljskoj praksi redovito zaobilazi.
Manjkavi zakoni
- Nedopustivo je da jedan Arhitektonski fakultet, koji obrazuje generacije arhitekata, projektira školu punu arhitektonskih zapreka. Uvjeren kako barijere treba rješavati i ozakoniti još pri dobivanju građevne dozvole, predsjednik DOPA Milan Ožegović za te propuste smatra odgovornim i Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. No, nažalost, gradnja javnih objekata po sistemu "ho-ruk", prema kojem je 70 diskriminacijskih škola s barijerama bolje od 50 dostupnih svim đacima, i dalje je, tvrdi, paradoks u Hrvatskoj. Na poticaj DOPA-e, primjerice, država trenutačno troši proračunski novac na uklanjanje arhitektonskih zapreka u osnovnim školama Stenjevec i Ljudevita Gaja u Mihovljanu, a s druge strane - kao što je slučaj u Kravarskome - stvara i plaća nove barijere.
J. Rak Šajn
