Više od deset sati dnevno provode na gradilištu. No, odmahuju rukom Puran i Dafazem Saini iz Indije, ne smeta njima ni znoj koji im kapa ispod kaciga, ni posao, ni prašina, već – naša, kako kažu, bezukusna hrana. – No hot, ne vruće, mi smo iz Indije, nama je dobro. Ljudi su super, nije nam naporno ni raditi, ali hrana... Uopće vam nije začinjena – smije se ovaj dvojac. Zajedno s još oko 250 kolega svakodnevno marljivo rade kako bi remetinečki rotor zasjao u punom sjaju. U pogonu su bageri, kranovi, miješalice..., a obrisi novog rotora već se lagano naziru.
Radnici iz cijelog svijeta
– Početkom ovog mjeseca počeli smo asfaltirati, radi se na dijelu rotora na Jadranskoj aveniji, Remetinečkoj cesti, Aveniji Dubrovnik. Većina radova trebala bi biti gotova do kraja studenog – objašnjava voditelj gradilišta Mile Lulić. Početkom idućeg mjeseca kreće i izgradnja tramvajske pruge i okretišta, a jedan će se trak ostaviti i za buduću prugu prema Laništu. Pri kraju su i radovi na 280 metara dugom podvožnjaku s dvije tunelske cijevi, koji će s rotora usmjeravati automobile s Avenije Dubrovnik prema Jadranskoj aveniji i obrnuto.
– Veći dio posla je pri kraju pa u rujnu počinjemo sa završnim “sređivanjem”. Postavljat će se rasvjeta, hidraulika, sustav za mjerenje ispušnih plinova... – govori M. Lulić. Trenutačno se radi i na proširivanju i saniranju četiriju nadvožnjaka, dok se onaj sjeverni samo sanira, dodaje Lulić.
Radnici svakodnevno postavljaju betonske konstrukcije, ograde, novi asfalt, rubnjake... Na istočnoj se strani rotora pak radi “ganc novi” nadvožnjak od 23 metra, koji bi trebao biti gotov do kraja studenog. Sve ide, govori šef gradilišta, prema planu i dinamici izvođenja. Do sredine listopada pola bi rotora već trebalo biti gotovo. Trebao bi tada profunkcionirati i njegov sjeverni dio pa će se od Jadranske avenije preko rotora moći na Aveniju Dubrovnik. Većina radova, govori Lulić, trebala bi biti gotova prije zime.
– Ako nam zimski uvjeti budu išli na ruku, rotor bi kompletno trebao biti u pogonu početkom travnja iduće godine – govori M. Lulić. Na “najznačajnijem projektu u modernoj hrvatskoj povijesti”, kako je rekonstrukciju remetinečkog rotora opisao gradonačelnik Milan Bandić, marljivo rade radnici iz Indije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Makedonije i, naravno, Hrvatske.
Četveronožni pomagač
Na ovom se “multikulturalnom gradilištu”, kako ga nazivaju, svi odlično slažu. Problema nemaju ni sa sporazumijevanjem jer su, smiju se, razvili zajednički jezik, a najdraži dio dana su im – gableci. Ipak, kad se dela – dela se, govori Akif Hadžikić iz Tuzle.
– Posao počinje oko sedam ujutro, a po smjenama se radi dok ne padne mrak. Vruće je, kako da nije, ali pokušavamo hvatati hlad koliko ide. Kad baš jako uprži, uzmemo pauzu da malo dođemo k sebi i nastavljamo dalje. Navikli smo već, ide to – govori A. Hadžikić. A “fizikaliju” s dečkima, bez ikakve razlike, obavlja i dama – i to srednjoškolka.
Monika Horvat u rujnu upisuje treći razred Graditeljske škole u Varaždinu, a na remetinečkom rotoru je na praksi. A ekipi s rotora pridružio se i novi član ekipe – pas.
Tu je, govore radnici, zalutao, pa se sada brinu o njemu, a on ih prati u stopu pazeći da sve prođe kako treba. Podsjetimo, radovi na ovom projektu vrijednom 333 milijuna eura započeli su u srpnju prošle godine, a otvoren bi trebao biti najkasnije na Dan grada Zagreba, 31. svibnja iduće godine, najavio je gradonačelnik.
....privremena regulacija se pokazala boljom od samoga rotora a da toga nijsu dvijesni svi pametni.....koji su odgovorni za njega...