virtualni muzej

Čuvar starog Zagreba: šaljite mi priče i fotke

28.10.2019.
u 13:56

Projekt Muzeja grada Zagreba slavi 10 godina, bit će i online

Namještaj po mjeri u novi stan novoizgrađene zgrade dovezli su na kolima. Konji su ga u naselje u nastajanju s južne strane Save dovukli iz Mraclina. Iz rodnog mjesta Slavka Cvetnića donio mu ga je njegov ujak. No Cvetnić se s obitelji u Trnsko zapravo doselio iz jedne sobe na Veterinarskom fakultetu. U sustanarstvu je živjelo desetak obitelji, a svi su imali i zajedničke prostorije – kupaonicu, kuhinju, hodnik i prostoriju gdje se pralo rublje.

Kvartovska spika

No u listopadu 1962. godine to se promijenilo, pa su se Cvetnići u danas napučeno novozagrebačko naselje doselili s mnoštvom mladih obitelji sličnih sudbina.

– Dobar dio doseljenih obitelji bio je s djecom tako da je prve godine bilo devet prvih razreda, od A do I, sjećam se jer je naš sin tada krenuo u školu. U to vrijeme oko nas ljudi su još držali pajceke i kokoši, tako da su nas svakog jutra budili pijetlovi – ispričao je danas pokojni Slavko Cvetnić Kristianu Strukiću, višem kustosu Muzeja grada Zagreba dok je bio na početku svog projekta koji ovih dana slavi 10. rođendan. Želeći istražiti povijest metropole i izvan njezina centra, 2009. Strukić je pokrenuo “Zagrebačke kvartove”, a Trnsko i njegovi stanovnici bili su prvi čiju je priču ispričao kroz izložbu koju su nazvali “Pola stoljeća Trnskog – priča jedne generacije”.

– Otpočetka je ideja bila da taj projekt bude interaktivan, tako da su svakoj izložbi prethodila terenska istraživanja, prelistavanje novina, časopisa te arhivskog gradiva, prikupljanje fotografija i razgovori sa stanovnicima. Isti obrazac primijenjen je i u sljedećim etapama projekta, kad smo istraživali Dubravu, Maksimir, Trešnjevku i Trnje, koje smo predstavili kroz studijske izložbe u Muzeju grada Zagreba – govori Kristian Strukić.

Cvetnić je, dodaje, bio prva osoba s kojom je razgovarao na svom putu istraživanja kvartova, a dosad su snimili stotinjak sjećanja stanovnika glavnog grada, dok su u izložbama, koje je posjetilo više desetaka tisuća ljudi, objedinili fotografije iz dvjestotinjak obiteljskih albuma te iz nekoliko desetaka javnih zbirki. Kao rođeni Zagrepčanin Strukić je uvijek bio okružen “kvartovskom spikom”, a kao muzealac želio ju je podići na višu razinu te je u istraživanje uključio kolege povjesničare, arhitekte, povjesničare umjetnosti, etnologe... koji su ujedno i bili autori u monografijama o svakom pojedinom kvartu. Velik dio materijala znali su prikupiti i tzv. uličnim izložbama, koje su organizirali nekoliko mjeseci prije one “prave” u muzeju, a u tim šetnjama kroz kvartove Strukić je doživio niz anegdota, pa mu je izdvojiti samo jednu, kako je rekao, prilično zahtjevan zadatak.

– Na jednoj uličnoj izložbi, koju smo postavili na početku Maksimirske ceste, upoznao sam Martinu Petrinjak, čija je obitelj imala u toj ulici postolarsku radnju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Ustupila nam je fotografije njihove radnje, jednako kao i veliku reklamnu cipelu, koja je nekad stajala u njihovu izlogu, a tad je postala dio velike izložbe. Ta kuća još stoji u Maksimirskoj, no u njoj je sad miniknjižara gospođe Martine – prisjeća se Kristian Strukić. Pregledavajući fotografije, iznenadio se kad je jednom prilikom naletio na onu koja prikazuje središnju ulicu u Dubravi 1940-ih. Jer, ono što je danas okretište u tom kvartu, tada je bio ulaz u grad s nekoliko krčmi na svega stotinjak metara, do kojih se dolazilo prašnjavim zemljanim putem. Zbog toga su neki komentirali kako Dubrava izgleda kao da je “ispala” iz filmova o Divljem zapadu.

I virtualni muzej

– Putnici su su ovdje znali odmoriti, pa je logično da je na jednom mjestu bilo toliko gostionica – govori Strukić. Prikazali su tako i susret nogometnih klubova RIZ i Metalac na igralištu Metalca 1960., posljedice velike poplave na Savskoj cesti, Končarovo naselje u izgradnji sredinom 50-ih, što je danas dio Voltinog naselja, ali i fotografiju lokala živežnih namirnica na Zagorskoj snimljenu oko 1935. Dio svih tih materijala, koji su se mogli vidjeti na izložbama, bit će prikazan i u virtualnom muzeju projekta koji Muzej grada Zagreba pokreće iduće godine.

– Mi i dalje prikupljamo materijale, pozivamo Zagrepčane da nam se jave s obiteljskim fotografijama i pričama – zaključuje Strukić.

Komentara 3

CH
che99
09:03 30.10.2019.

ja imam nekoliko slika Bandića iz 50-ih, centar Zagreba... on, Antunović, Lovrić..i bratija postavljaju neki šator na trgu...ostala im navika do danas, ah da...oni su došli kasnije i izazvali elementarnu nepogodu u gradu, točnije materijalnu

DU
Deleted user
23:29 28.10.2019.

ahahaha... sad sam se sjetio da sam kao klinac rođen na Jarunu po svojoj tada prašnjavoj ulici viđao stada ovaca i bosanske pastire koji su ih uz savski nasip tjerali prema zapadu...a Jarun nije bio jedno jezero nego 2-3 razdvojena,ena, koja su spojili... sadašnje jezero je inače stari tok Save, a moj stari je ko dečko sudjelovao u iskopu sadašnjeg ( umjetnog) korita...

Avatar bokolo
bokolo
23:07 29.10.2019.

A da je bar netko spomenu e-mail adresu da dobiju materijale bilo bi to mozda korisno i inteligentno????

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije