“Napokon izašao nakon više od 24 sata”, “Ponosni roditelji malog nogometaša. Recite frendicama da je novi igrač u gradu”, “Nećaku moj, čekam te već sat vremena! Pivo se grije!”, “Deda nije pijan pa da piše ovako nisko, ali gore nema mjesta”...
Proširili se i u dizalo
To su samo neke od tisuća poruka koje razdragani ujaci, tete, kumovi, bake, djedovi, tate i prijatelji ostave na zidovima malene čekaonice od desetak kvadrata ispred rađaonice u KB-u Sveti Duh. Da bi njihova imena ostala zapisana, penju se na požarne ljestve kako bi zid obilježili pri njegovu vrhu, no za neke natpise na stropu ne znaju ni primalje ni liječnici uz kakvu su akrobaciju nastali, a znalo se dogoditi da ih traže i flomastere.
Neki su kratki i jasni, bilježe samo datum, ime i težinu, dok ima i pratitelja koji vode čitave dnevnike, pišu novokomponirane pjesme ili bilježe rezultate utakmice koju su gledali dok su čekali. Natpisa ima toliko da za nove nema mjesta pa su se proširili u dizalo te prema odjelu ortopedije.
– Cijela priča traje osam godina. Jako smo se borili protiv toga jer smo smatrali da nagrđuje, pogotovo u vrijeme dok je ostatak bolnice bio u rekonstrukciji. Prebojili smo u nekoliko navrata, ali natpisi su se opet pojavili u kratkom roku – kaže predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo doc. dr. sc. Berivoj Mišković.
Knjiga utisaka nije upalila
Šef rađaonice prof. dr. sc. Dubravko Habek kaže da nigdje u svijetu nije vidio takvu čekaonicu. Bilo je slučajeva, kaže, u Austriji i Njemačkoj da su roditelji na oglasnoj ploči ostavljali sliku djeteta pričvršćenu pribadačom.
Jedno vrijeme čak su postavili i knjigu dojmova ne bi li ih potakli da pišu unutra.
– Brzo smo je spremili – kaže glavna primalja Nasiha Kukec dodajući kako je dojmova bilo, ali ne u toj mjeri koliko na zidu.
