Gradsko poglavarstvo ovih dana demonstrira kako je dobar gospodar: za samo 17 njemačkih metara po četvornome metru, gradski oci užurbano kupuju bar dvostruko vredniju zemlju na kojoj će u idućih pet godina graditi pročišćavač otpadnih voda. Štoviše, uspijeva im i ono o čemu obični Zagrepčani mogu samo sanjati - odmah poslije sklapanja kupoprodajnih ugovora, Grad upisuje vlasništvo u zemljišne knjige.
No, ono što u Poglavarstvu zovu dobrim gospodarenjem, ogorčilo je stotine Zagrepčana koji svoju djedovinu na Žitnjaku moraju prodavati po smiješnim cijenama. I sve to zbog "viših ciljeva" jer gradnja pročišćavača jedan je od uvjeta da Europa Hrvatsku shvati kao ozbiljna partnera spremna na ulazak u Uniju.
- Poslali su nam pismo s hrvatskim grbom da radi otkupa zemlje dođemo popodne na sud gdje će biti "naš" referent iz Grada. Izmanipulirali su nas i prestrašili i normalno da smo im potpisali sve kaj su tražili. Koga još zovu poslije podne na sud?! Istu su se večer i upisali u gruntovnicu - jada se vlasnik 1200 hvati zemlje na Žitnjaku Stjepan Poldrugač.
Premda je S. Poldrugač, kao i većina vlasnika ukupno 90 hektara zemljišta, već pristao prodati dio nekoć plodne zemlje na kojoj je, kaže, njegova teta uzgajala povrće i prodavala ga na tržnici, odlučio je istjerati pravdu. Tužio je Zagreb zbog prijevare, a kaže da mu Grad i nije isplatio punu cijenu. Ipak, jedan je od rijetkih koji je dignuo glas i upozorio da Zagreb "podmuklim inženjeringom koristi svoje iskustvo, kadar, ime, da dođe do zemlje".
Nepošteno je, objašnjavaju nam i neki od odvjetnika koje su angažirali vlasnici zemljišta, da se Grad u isti mah predstavlja i kao poduzetnik i kao lokalna jedinica i kao država. Slanje hrvatskog, a ne zagrebačkog grba na pozivima za otkup zemlje - i to još u Općinski sud ili u Gruntovni - drže oni, klasičan je primjer zastrašivanja građana.
Zagrepčani se, podsjećaju odvjetnici, dobro sjećaju kako su prošli oni koji su morali gotovo darovati svoju zemlju za gradnju nasipa, industrijske zone... No, sjećaju se i da su njihovi susjedi - kojima je Grad nedavno otkupljivao zemljišta za gradnju pruge u Dupcu ili Veletržnice na Žitnjaku - zaradili oko 100 ili 70 njemačkih maraka po kvadratu. Za gradnju socijalnih stanova na Borovju, Grad je, ogorčeni su, nedavno plaćao i do 150 maraka po četvornome metru. Čemu tolike razlike u cijeni zemljišta, zasad nam iz Grada nisu odgovorili.
No, jesu li se gradski oci uzdali u neukost građana, njihov lokal-patriotizam ili ekološku svijest dok su za 64 kune kupovali kvadrate na Žitnjaku, bit će svejedno Zagrepčanima koji će punih 28 godina otplaćivati najveću investiciju u Hrvatskoj, tešku 350 milijuna njemačkih maraka. Nekima od njih, čini se, dragocjena će voda ipak biti gorka: i to ne zato što će od proljeća 2003. račune za vodu plaćati 40-ak kuna više, već zbog bahatog načina na koji je Grad sagradio pročišćavač.
T. Vukić
