Nakon osnutka Dinama 1945. i dolaska u četvrt Maksimir 1948., purgeri su masovno posjećivali utakmice svoga omiljenog kluba pa je prosjek gledatelja bio 20.000, a derbije je pratilo i do 50.000 ljudi. Za iskazivanje naklonosti klubu nije se birala prigoda pa je, primjerice, i povratak momčadi s prijateljske turneje po Južnoj Americi 70-ih bio povod za svečani doček, o čemu svjedoči fotografija danas jednog od najstarijih Dinamovih navijača Josipa Malogorskog, čija klupska iskaznica potječe iz 1954. godine.
Druge stare fotografije obitelji Malogorski govore o vjernom navijaču koji je pratio Dinamo i, uz samo nekoliko drugih navijača, u tim počecima davao podršku svom klubu i na gostovanjima.
Tijekom povijesti uz Dinamo uvijek je bio velik broj navijača, ali prva organizirana grupa osniva se 17. ožujka 1986. kada se dio mlađe publike prozvao Bad Blue Boys prema filmu Bad Boys (redatelja Ricka Rosenthala), kako se navodi u Leksikonu Sveto ime Dinamo. Inicijalni model povezivanja navijača iz Zagreba je kvart.
Foto: Slavko Midžor/Pixsell
U vrijeme Jugoslavije osobito su isticali nacionalna obilježja, a nezaobilazan događaj za povijest navijača jest neodigrana utakmica Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu 13. svibnja 1990. kada su se, reagiravši na provokacije suparničkih navijača Delija, sukobili s milicijom, što većina BBB-a drži početkom Domovinskog rata kojemu se priključio i dio navijača. Poginulim navijačima u Domovinskom ratu podignut je spomenik 1994. ispod zapadne tribine.
U samostalnoj Hrvatskoj navijači su se sukobljavali s upravom kluba i političkim vrhom radi promjene imena NK Dinamo, najprije u HAŠK Građanski 1991. i poslije u Croatia 1993. Nakon gotovo devet godina ime kluba je vraćeno.
Prepoznatljiv simbol i zaštitni znak navijača je buldog, a himna je pjesma grupe Pips, Chips & Videoklips “Dinamo ja volim”.
>>Maksimirskom je 1892. počeo voziti konjski tramvaj do parka Maksimir
nekad je bilo i za litru vina i za tekmu a sad je mamić izlika