Tjedan uoči turopoljske svadbe uvijek je bio dinamičan. Kitile su se i pospremale kuće, pucalo se iz kubure, punile su se škrinje za miraz, pekle gibanice od oraha, maka, sira i rogača, pripremalo se meso. Nezaobilazni dio gozbe bila su jela od turopoljske svinjetine, mesa autohtone vrste svinja čiji pisani trag potječe još iz 1352. Ne čudi stoga da se u Plemenitoj općini turopoljskoj u suradnji s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije trude brendirati pasminu specifičnog izgleda koja je poznata i po tome što najveći dio godine provodi na ispaši u hrastovoj šumi. Već se dulje vrijeme ondje provode i programi poticanja uzgoja turopoljske svinje i plasmana proizvoda od njezina mesa. A kako je istaknuo i velikogorički gradonačelnik Krešimir Ačkar na radionici "Turopoljska svinja u današnjem gastronomskom svijetu", što je nedavno održana u Biogradu na Moru, cilj im je da postane prepoznatljiv brend prisutan na jelovnicima restorana.
Hrane se kao nekada
Prvi koji se uhvatio tog posla je chef Tomislav Jančić, vlasnik obiteljskog restorana Babriga u Gorici, koji je osmislio pet jela od turopoljske svinjetine koja su postala dio redovite ponude.
– Riječ je o vrlo kvalitetnom mesu jer se svinje hrane na otvorenome, kao nekada, a po mojem je mišljenju i ukusu najbolje je da se priprema počinje "sous vide" tehnikom, i to barem dva sata, jer tako zadržava svoje sokove i arome – kaže chef Jančić.
Na njegovu su se jelovniku pak našla hrustava uha turopoljskog pajceka na kremi od fermentiranog crnog češnjaka, koji im, objašnjava, daje posebnu strukturu, a u ponudi je i ječmena juha s mladim povrćem, okruglicama od obraza te štapićem od čvaraka, gdje su svinjetinu, ističe, uklopili na tradicionalniji način.
Ljubitelji tjestenine mogu kušati domaće tortelone punjene bernoiseom od svinjećih obraza, s demi-glaceom od povrća, vellutatom od graška s jamničkom kiselicom, prahom od bučina ulja te listićima tvrdog vukomeričkog sira. Tko se odluči za to, doista neće požaliti jer tjestenina je perfektna, a meso meko i sočno.
– Zanimljivo je jelo i souffle od vrata turopoljske svinje, odnosno carskog mesa. Poslužuje se s pečenom bučom, fermentiranim sjemenkama od grožđa vrste izabela i gratiniranim njokima po starinski – opisuje Jančić deliciju koja doista izvlači ono najbolje iz svinjetine. Izuzetno je ukusan i posljednji novitet, kotlet turopoljske svinje s mladim krumpirom u crnom vinu na kremi od batata s tartufima, ali i, nabraja velikogorički šef, domaćim reduciranim demi-glaceom i mladom lisnatom salatom s emulzijom od buče i octa od sjemenki vinove loze.
Cijenjena i u inozemstvu
Turopoljska svinja, spomenimo, ima karakterističan izgled. Koža joj je najvećim dijelom ružičasta, a obrasla je žućkasto-bijelom kovrčavom dlakom, s nekoliko crnih šara po tijelu koje ne smiju premašiti veličinu dlana.
"Glava i uši su srednje veličine, poluklopava u smjeru njuške, tako da ne zaklanjaju vidno polje. Vrat je kratak, leđa su prema stražnjem kraju uzdignuta, pa je odrasla svinja u križima 10 centimetara viša nego u grebenu. Sapi su iskošene, rebra su obla, noge tanke, pravilno građene, papci su žute boje. Vrlo su otporne i čvrste konstitucije, dobroćudne, a prema svojim fiziološkim osobinama, turopoljska je svinja masna pasmina. Posjeduje i vrlo dobru kvalitetu mesa te je zbog takvih svojstava bila cijenjena i na inozemnim tržištima", piše u Turopoljskom leksikonu.
Pametni ljudi se odriču životinjskog mesa .