Izlazile su po diskačima, slušale Arsena i Stonese, na nastavi su uglavnom bile mirne kao bubice, no znale su i markirati... Brojnih dogodovština iz mladenačkih dana na 50. obljetnici mature prisjetilo se 15 bivših polaznica Škole za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.
Zgodni momci iz tramvaja
Bile su posljednja generacija maturantica u Vinogradskoj, sljedeći su naraštaji na nastavu odlazili u Mlinarsku, a u razredu su imale samo jednog kolegu.
– No napravio je grešku jer je sjeo sa mnom u klupu pa je brzo pobjegao – kroz smijeh govori Ema Lončar. Prisjetila se i kako je jednom prilikom ukrala dnevnik pa svima, osim sebi, ispravila ocjene, a spačku je profesorima priznala tek kada su maturirale.
– Nekada je to bilo žensko zanimanje, dečki se baš nisu interesirali za to. Puno je kolegica i palo prvi razred, a ja, kada sam upisivala školu, nisam uopće znala što me čeka i što ću raditi u životu – kaže Jadranka Kostić.
Nakon mature, međutim, upisala je i Višu školu za fizioterapeute, gdje je diplomirala 1976. U međuvremenu se i udala, zaposlila u bolnici na Goljaku, a u mirovinu je otišla iz KB-a Dubrava, u kojem je radila od 1995.
Višu školu upisala je većina generacije 1973. jer je u njihovo doba, dodaje, bila vrhunac za tu struku. A od njih 25, koliko ih je maturiralo, samo je Jelica Petrinjak promijenila zanimanje.
– Po prirodi sam bila neodlučna i tada još nisam znala što bih radila. Nakon mature upisala sam studij socijalnog rada i potom se zaposlila u Dječjem domu u Nazorovoj – ističe Jelica, kasnije udana Belošević. U nekoliko je navrata bila i voditeljica doma, a iz Nazorove je otišla i u mirovinu.
Prije pola stoljeća, govore, tulumarilo se po diskačima poput Tucmana i onog na Cvjetnom, u kojem su žarili i palili Crveni koralji, a slušali su se, među ostalima, hitovi Dalibora Bruna, Arsena Dedića, Zvonka Špišića, ali i Beatlesa, Bee Geesa i The Rolling Stonesa. Ljubavnih drama, kažu, nije bilo, no kada bi kroz prozor 14-ice na glavnom trgu opazile kojeg zgodnog momka, istrčavale su iz tramvaja. S kolegama su se družile i na tjelesnom.
– Imale smo ga u Mlinarskoj jer u našoj školi nije bilo dvorane. A kako je ta škola imala nekoliko smjerova, bilo je dosta kolega pa se tu i tamo znala roditi i koja simpatija – prisjeća se J. Kostić.
Kostur se ne zaboravlja
Uvijek su, kažu, bile složne i pomagale jedna drugoj, a anatomija im je bila jedan od najtežih, ali i najzanimljivijih predmeta.
– Predavao ju je profesor Orlić, a sve se dobro sjećamo i kostura na kojem smo vježbale. Zvale smo ga Francek – govori Danica Bem, koja se prisjetila i maturalne zabave na Velesajmu, gdje su se družile s laboratorijskim i sanitarnim tehničarima, također tadašnjim maturantima. Na maturalno su putovanje pak išle u Solaris pokraj Šibenika, a vodio ih je razrednik, profesor matematike Ivo Bodlović.
– Plesale smo i zabavljale se svaku noć, do ranih jutarnjih sati. Razrednik se još prije puta hvatao za glavu i pitao: "Kako ću ja s tim šupljim bataljunom izići na kraj", ali na koncu je uspio – kaže D. Bem.
