Svaka prostorija priča svoju priču, a u njih su smješteni najtužniji dani u povijesti grada kada je prvih osam raketa Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva (JVP) pogodilo Dubravkin put i krovove kuća u Visokoj ulici.
Baš onako kako se dogodilo, kronološkim redom u Memorijalnom centru raketiranja Zagreba, autorice Loredane Stunić, ispričana je ratna povijest i sadržane su uspomene na žrtve zločina koji je započeo 1991. godine.
– U prvoj prostoriji je i prva priča o raketiranju Banskih dvora od trenutka kada su srpski avioni krenuli iz Banja Luke. U njoj su smještene sve uspomene na taj kobni dan, i ploča s imenom prve žrtve rata u Zagrebu, Marka Mihića – pojasnio je voditelj i koordinator radova Marko Tepeš.
Zvukovi sirena koji se čuju u polumračnom prostoru, novinarska javljanja o raketiranju glavnoga grada koja se vrte na displeju te uokvireni isječci iz stranih medija čiji naslovi vrište o napadima na civile, na neki način omogućuju posjetitelju da i sam proživi trenutke stradanja.
– Sve ono što se unutra čuje i vidi originalni je zapis i time se htjelo potpuno predočiti što se dogodilo tih dana – dodao je Tepeš.
Još teža godina za Zagreb bila je 1995. kada je u dva dana ubijeno sedam civila, a njih 39 teško ranjeno. Tada je bombardirana i Klaićeva bolnica u kojoj su stradala i djeca.
– U drugoj prostoriji je i krvavi medvjedić djeteta koje je stradalo, balerinke Almire Osmanović, ali i originali “zvončića” koji su pali na grad. Dio izložbe je i pločnik na kojeg su pale granate – nabraja Tepeš dok vodi kroz muzej.
>>Memorijalni centar za žrtve raketiranja Zagreba
>>Prije 18 godina Srbi raketirali civilne ciljeve u Zagrebu
