Za zaprešićko sajmovanje se zaista može reći da je posebno i originalno jer ga od prvoga dana ne diktiraju formalne sheme i promidžbeno brendiranje, nego su ga začeli obrtnici „klikeraši“.
Širili i održali su ga sposobni koji su novelirali i modernizirali mala poduzeća, obrte i manufakture radeći proizvode u kojima su imali vještinu, a tržište ih je trebalo jer su se uvozili.
Zato više nikoga ne čudi što su pomiješani štandovi rukotvrina, umjetničkih proizvoda, vinskih i gurmanskih lokalnih aduta do novih i konjunkturnih tehnologija, tehničkih postrojenja pa i gradskih službi od obrtničke udruge do policije. Svi oni kucaju istim bilom sve ljepšega i razvijenijeg grada koji se sve manje oslanja na metropolu, a ona sve više na njega.
