Sastali su se u subotu 15. srpnja prije dvije godine i isti dan napisali prvu liniju programerskog koda. Cijela ideja tada je možda i njima samima djelovala nevjerojatno i maglovito, ali taj tim, sastavljen od desetak ljudi i u kojem je rijetko tko prelazio tridesetu, uspio je u tek nešto više od 24 mjeseca stvoriti mjesto za koje je čuo gotovo svaki zagrebački srednjoškolac.
– Danas samo u Zagrebu imamo više od 25 tisuća članova, i to bez nekog prevelikog marketinga i oglašavanja – govori nam Goran Krakić, voditelj najveće računalne igraonice u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji, koja je početkom ove godine otvorena na drugom katu Avenue Malla, trgovačkog centra u Novom Zagrebu. Na ulazu u igraonicu koja se nalazi na mjestu na kojem je prije bila Nikeova trgovina, a unutar koje se nalazi čak 126 računala, velikim bijelim slovima piše Friendly Fire.
Videoigre do dva sata u noći
– Friendly Fire naziv je franšize koju smo prije dvije godine pokrenuli pod imenom eSports Arena, ali nedavno smo se preimenovali u Friendly Fire jer nam je onaj naziv bio pregeneričan. Sama tvrtka zasniva se na tri elementa. Prvi su same igraonice, kojih sad imamo četiri, od kojih su dvije u Zagrebu i po jedna u Mostaru i Sarajevu, a petu otvaramo 1. studenog u Beču. Drugi je platforma nazvana Gamebay, a riječ je o baznom programu koji se instalira na sva računala u igraonicama i preko kojeg sve funkcionira. Treći dio odnosi se na proizvodnju računalne periferije koju zatim prodajemo u sklopu naših igraonica – objašnjava David Kosir (28), generalni menadžer Friendly Firea. Kako kaže, ideja o otvaranju igraonice dulje mu se vrijeme motala po glavi, a inspiraciju je donekle crpio iz nekadašnjih “kvartovskih” igraonica kakvih se krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih moglo naći na svakom koraku.
– I ja sam tada bio klinac koji je ondje provodio sate i sate, a onda je negdje oko 2005. godine došlo doba ADSL-a, praktički svaki stan i kuća dobili su pristup širokopojasnom internetu, počelo je to online igranje i igraonice su počele nestajati. U posljednjih desetak godina u Zagrebu, u kojem je nekada sigurno bilo više od stotinu takvih igraonica, ostalo je njih manje od pet. I sad meni padne na pamet, u takvoj situaciji, otvoriti igraonicu. Naravno da mi je dosta prijatelja reklo da sam lud. Govorili su da će mi ta ideja propasti jer svi doma imaju internet, računalo, konzole, igre, zašto bi itko dolazio k meni – govori David Kosir, koji na to logično pitanje nudi vrlo jednostavan odgovor. Jedan od osnovnih elemenata zbog kojih im ljudi dolaze je socijalizacija, zabava s društvom, a to je nešto što je teže ostvariti igrajući doma. Kao primjer navodi usporedbu ispijanja kave ili piva kod kuće i u kafiću.
– Od početka smo imali plan koji je tekao ovako. Najprije smo oko mjesec dana radili na razvoju Gamebaya, koji je, kao što sam već rekao, osnovni program preko kojeg sve radi. Putem njega korisnik se prijavljuje u sustav, pokreće igre, konfigurira ga i prati stanje na računu, pa čak i naručuje hranu i piće u poslovnici. Korisnici s Gamebayom imaju mogućnost povezivanja i putem mobilne aplikacije, a dio Gamebaya kojem pristupa tim Friendly Firea omogućava izdavanje računa, praćenje transakcija i razne statističke izvještaje. Paralelno s razvojem Gamebaya tražili smo lokaciju na kojoj ćemo otvoriti igraonicu te nabavljali računala i drugu opremu – govori Kosir. Prva lokacija na kojoj su otvorili igraonicu također je bila u Avenue Mallu, ali nalazila se u manjem prostoru. Imali su 43 računala i prvih nekoliko mjeseci, kako sami priznaju, nije im išlo najbolje. Praktički su zjapili prazni, unutra bi u prosjeku bilo dvoje-troje ljudi.
– Da iskreno kažem, izgledalo je kao da cijeli projekt neće zaživjeti, morali smo nešto napraviti. S obzirom na to da sam tada igrao League of Legends (LoL), igru koja je tada bila na vrhuncu popularnosti, odlučio sam vikendima organizirati LoL LAN partyje u igraonici i razglasio sam to preko nekih svojih poznanika. Na prvi party došlo je desetak ljudi, idući vikend njih dvadesetak i za mjesec dana igraonica nam je već bila toliko puna da se tražilo mjesto više. Shvatili smo da su takvi događaji ono što ljudi traže i to nam je bila smjernica kako se dalje razvijati – opisuje Goran Krakić, koji je zadužen za vođenje poslovnica Friendly Firea. Svojevrsnu tradiciju zadržali su do danas, pa tako i dalje svake nedjelje organiziraju događaje u igraonici, uglavnom su to natjecanja u igrama u sklopu kojih pozovu i poznate igrače tih igara koje na YouTubeu i drugim platformama prate deseci tisuća ljudi. U popularnost takvih događaja i sami smo se uvjerili sredinom listopada, kada je u Friendly Fire došao najpoznatiji igrač Fortnitea iz Hrvatske, 22-godišnji Zagrepčanin Ivan poznat pod nadimkom Galla Sandala. Da bi zaigrali s njim, u igraonici u Avenue Mallu skupilo se čak dvjestotinjak, uglavnom mlađih igrača koji su doslovce okupirali svih 126 računala. Oni koji nisu bili te sreće pa su došli nešto kasnije i ostali bez mjesta skupili su se oko Ivanova računala i promatrali ga kako igra, ispitivali, tražili da im da koji savjet, doda ih na listu prijatelja u igri i slično.
– Tako je svakog tjedna, one najmlađe dovode roditelji, dok ima i starijih koji dolaze ponekad i iz drugih gradova kako bi se družili, jer ovdje je riječ upravo o tome – socijalizaciji, upoznavanju, razmjenjivanju iskustava. Naravno, svi su oni i dosta kompetitivni pa tako, kada vide da je netko dobar, izazovu ga na duel i tako se stvaraju odnosi koji se kasnije razviju i u prijateljstva izvan tog svijeta računalnih igara. Ono što je jako pozitivno u ovome jest da ona djeca ili tinejdžeri koji nisu toliko socijalni ili imaju problema u interakciji i druženju s drugima, jer ponekad jednostavno ne znaju kako ostvariti taj kontakt, vrlo brzo dolascima ovdje postanu otvoreniji i steknu prijateljstva. Kada prvi put dođu sami, bude im neugodno, a nekoliko mjeseci kasnije dolaze u grupama, poslije idu u kino, na jelo, izlaze i slično. Na kraju dana imaju s kim porazgovarati o nečemu što je i njima i drugima zabavno, i to je koncept Friendly Firea – govori Goran Krakić. Napominje i da smo daleko odmakli od stereotipa da “igre igraju debeli, prištavi klinci s naočalama”, jer danas je to u svijetu postao trend, u mnogim zemljama postoje lige različitih igara, a igrači mjesečno primaju plaće od po dvije-tri tisuće eura, u što nisu ubrojene nagrade koje dobiju sudjelovanjem na različitim turnirima. Otkriva nam i jedan zanimljiv podatak – da u Friendly Fire često navraća i jedan igrač Dinama, čije nam ime ipak nije želio otkriti.
– Profili ljudi koji dolaze stvarno su različiti pa nam je tako već više od godinu dana najredovitiji posjetitelj poslovni čovjek koji radi u upravi jedne velike domaće tvrtke. Dolazi minimalno tri-četiri puta tjedno, navrati poslije posla u odijelu i s aktovkom u ruci, sjedne na svoje mjesto i odigra sat, dva, tri, ovisi. Kaže da mu doma supruga ne da igrati igre, a sada, je l’ to istina, ne znam – kaže voditelj Friendly Firea. Posljednje statistike pokazuju da prosječan posjetitelj ima 19,5 godina, a dobni raspon kreće se od 12 do 53 godine. Muškarci još uvijek prevladavaju i čine 93 posto posjetitelja, ali djevojaka je iz mjeseca u mjesec sve više. Iako su prije igrači dolazili uglavnom danju, sve više je trend da igraonicu posjećuju u večernjim ili čak noćnim satima pa su tako česte situacije u kojima, kada se igraonica zatvara, u 2 sata u noći, iz nje u hrpi izlazi dvadesetak igrača.
Povratak gaming kulture
– Već smo razgovarali o Gamebayu, koji je jedinstven softver u svijetu, a zahvaljujući njemu probijamo je na europsko tržište. Njega danas koriste u Švedskoj, Španjolskoj i Italiji, a u pregovorima smo s klijentima u još nekoliko država. Cijelu tu priču s igraonicama i softverom zaokružuje naša linija računalne periferije koju prodajemo putem našeg web-shopa i u trgovinama. Riječ je o mišu, podlozi za miš, tipkovnici, slušalicama i gaming stolcu, a sve proizvodimo u suradnji s našim uredom u kineskom gradu Shenzhenu. Rekao bih da smo kvalitetom u višem razredu, dok smo cijenom negdje u sredini – govori David Kosir koji bez lažne skromnosti smatra da Friendly Fire u svijetu igraonica može, ako se izuzme Daleki istok koji je svijet za sebe, postati ono što je McDonald’s u svijetu restorana brze hrane.
Ono po čemu se Friendly Fire još ističe je i sam sustav “gejmifikacije” cijelog poslovanja, što znači da je sve podređeno tome da se samim ulaskom u poslovnicu korisnici već osjećaju kao da su u nekoj igri. Novcem se tako ne kupuje, barem ne direktno, vrijeme koje se provodi na računalu, nego virtualna valuta – coin. S coinovima se zatim kupuje vrijeme, ali s njima možete kupiti i hranu ili piće koje se prodaje u igraonici. Postoje i razine, tzv. leveli koje igrači dobivaju tako da provode vrijeme u igraonici, a što su viši level, to ih manje coinova košta jedan sat igre. Coinovi se također mogu zarađivati i ispunjavajući različite zadatke, primjerice, kada zaigraju pet različitih igara, dobiju određeni broj coinova.
– Sustav je dosta kompleksan i s njim se isto tako možete igrati i proučavati ga danima, ali u principu njegova je svrha da nagrađuje redovne posjetitelje, dok se oni koji dođu jednom na sat ili dva svakih nekoliko tjedana i ne trebaju previše zamarati njime – objašnjava Kosir, koji otkriva kako, pogotovo otkako se igraonica preselila u veći prostor, svakodnevno imaju ljude koji im dolaze u poslovnicu i informiraju se o načinu poslovanja i svemu drugome jer vide da to funkcionira.
– Sada ima dosta onih koji žele otvarati igraonice jer vide da smo svaki dan dobro popunjeni i drago mi je da je to tako jer to znači da smo nakon deset godina pauze uspjeli vratiti tu gaming kulturu, odnosno kulturu igraonica u Zagreb. Nije to nešto što smo mi izmislili, sve to u svijetu postoji, mi smo samo povezali nekoliko ideja u jednu cjelinu i uz puno rada i malo sreće taj koncept uspjeli realizirati kod nas. Drago mi je da zahvaljujući tome danas zapošljavamo više od šezdeset ljudi – s ponosom zaključuje generalni menadžer Friendly Firea.
