Najavljivala je gradska vlast da će do sredine 2019. staru uljaru u Branimirovoj pretvoriti u muzej holokausta i sjedište Centra za promicanje tolerancije, no do tog se roka tek počeo raditi elaborat o statici. Prošle su u međuvremenu još dvije godine, a derutno zdanje nastavlja propadati. I sudeći prema odgovorima iz Grada, proći će još godine prije nego što se planovi pokrenuti 2017. realiziraju, a razloga su tri: potres, korona i problemi s financiranjem.
"Vrtjelo" se šest milijuna eura
– Potresi koji su nas pogodili u 2020. i pandemija koja uzrokuje velike zastoje na svim poljima ostavili su trag i na ovom projektu te ga privremeno zaustavili u aktivnostima koje su ga vodile prema realizaciji prostora za djelovanje Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust – kažu u gradskom Uredu za imovinu. U tijeku je, dodaju, izrada projektnog zadatka, nakon čega će se moći provesti urbanističko-arhitektonski natječaj kojim će se površina ispred kompleksa pretvoriti u javni park, a zgrade kotlovnice i strojarnice te vodovoda Prve hrvatske tvornice ulja prenamijenit će se u buduće sjedište centra te muzej.
– Na natječaju koji je propisan važećom planskom dokumentacijom odabrat će se najbolje idejno rješenje, koje će se razraditi izradom projektno-tehničke dokumentacije – ističu u Uredu za imovinu.
Što se tiče financiranja, i dalje je plan povući novac iz europskih fondova. No, još je rano, dodaju, procijeniti koliko je novca potrebno da bi se priča realizirala. Prije dvije godine govorilo se o brojki od šest milijuna eura, a 85 posto iznosa pribaviti se trebalo iz fondova EU.
– Prema projektno-tehničkoj dokumentaciji moći će se procijeniti koliko je novca potrebno za stavljanje u funkciju zgrada Prve hrvatske tvornice ulja kao Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust. Za provedbu svih potrebnih zakonima određenih postupaka i izrade dokumentacije do prijave na javne pozive potrebne su minimalno dvije godine, a zatim će daljnja realizacija ovisiti o terminu objave poziva i potpisivanju ugovora o sufinanciranju – kažu u Gradu, koji je uz Festival suvremenog židovskog filma osnivač centra.
Aleksander je osnovao 1916.
Uljaru je 1916. osnovao Samuel David Aleksander iz bogate i utjecajne židovske obitelji. Pogon je 1920. iz Palmotićeve preselio u današnju Branimirovu, a posao mu je dvadesetih i tridesetih prošlog stoljeća išao odlično. No, za Drugog svjetskog rata Aleksander se morao skrivati u sanatorijima, u kojima je i preminuo, mnogi pripadnici obitelji bili su progonjeni ili pogubljeni, a ostali su i bez gotovo sve imovine. Nakon rata pak tvornica mijenja naziv, prvo u Tvornica ulja - Zagreb "Crvena zvijezda", a kasnije u jednostavno Tvornica ulja - Zagreb ili skraćeno TUZ. Pedesetih se ondje radio i margarin, a postrojenje je s godinama postalo premalo pa se proizvodnja počela seliti na Žitnjak.
No, stari je pogon radio sve do osamdesetih, a potom je počeo propadati. Danas izgleda kao prizor u postapokaliptičnom filmu: strojevi su odavno korodirali, hodnici su goli do cigala i ispisani grafitima, a nekontrolirano raslinje okružuje zgradu. Pokojni gradonačelnik Milan Bandić najavljivao je 2006. kako će se uljara otkupiti te nakon renovacije dati na korištenje mladima, a priča o njezinu pretvaranju u muzej počela je 2017. Planirala se potpuna unutarnja rekonstrukcija, bez intervencije u prepoznatljiv vanjski izgled zgrade. U dvorištu bi se uredio park, a ispod njega smjestile toplinske pumpe čija će se energija koristiti za rad centra.•
Zašto obnova takvih objekata nije obaveza investitora koji je gradio stanove na zemljištu uljare?