Za tuširanje će upaliti bojler i pričekati sat-dva da se voda zagrije, ali kad je riječ o umivanju ili pranju zubi, primjerice, topla voda postala je luksuz koji si više ne može priuštiti. A grijanje? U domu trenutačno na klimu, jer je struja, kaže, jeftinija, a dobra je stvar što dio župne kuće ima prozore kroz koje za dana prodire Sunčeva toplina. U crkvi i dvoranama koriste se grijalice, koje se moraju upaliti nekoliko sati prije da bi temperatura bila podnošljiva.
Ovako izgleda dan velečasnog Tomislava Šaguda, župnika u Župi Presvetog Trojstva u Prečkom, otkako je prije nekoliko tjedana dobio račun za plin u iznosu od vrtoglavih 26 tisuća kuna. Rast je to za pet puta, jer u ovo doba godine inače stiže račun od oko pet tisuća kuna za mjesec dana potrošnje.
– Isključio sam plin u crkvi. Srećom je zima blaga, ali, ako udare pravi zimski minusi, bit ćemo prisiljeni ipak upaliti centralno grijanje, a to će nas papreno koštati – objašnjava Šagud.
Nismo mi poslovni sektor
Jedan je od tisuća korisnika Gradske plinare Zagreb Opskrba (GPZO) u kategoriji poduzetništvo koji je pogođen eksplozivnim rastom računa od tri, četiri, pa i pet puta u odnosu na isto doba godinu prije. Zbog toga razmišlja o tome da prijeđe na druge izvore energije, poput dizalice topline i solarnih panela. No o tome ne mogu razmišljati, primjerice, humanitarne udruge kojima je i 1900 kuna računa za plin dovoljno da ne znaju kako će preživjeti idućih nekoliko mjeseci, a kamoli ostatak godine. Upravo toliki "ceh" došao je udruzi La Verna, koja se bavi palijativnom skrbi.
– Za 35 četvornih metara prostora to je jako puno. S tim da su u našoj zgradi na Kvaternikovu trgu smještene i druge udruge, odnosno nas sedam – govori Blaženka Eror Matić, predsjednica La Verne. Za zgradu od 600 kvadrata, dodaje, dolazi zajednički račun za plin koji je dosegnuo 20.000 kuna, odnosno tri puta više nego u isto vrijeme godinu prije. Prostore su ondje, spomenimo, dobili od Grada u najam.
– Račun za prosinac još nije plaćen, vjerojatno neke udruge ne mogu podmiriti iznose. Svi smo u šoku – kaže Blaženka Eror Matić. Crkve i humanitarne udruge svrstane su, dakle, u poslovni sektor, a tamo, smatra, ne bi trebale pripadati.
– Bilo bi dobro da postoji i treća grupa potrošača kao što su bolnice, crkve, neprofitne organizacije... – kaže. Zima je još duga pa očekuje da će računi za plin samo rasti, a ne budu li ih mogli platiti, čeka ih crni scenarij, odnosno da će postati beskućnici. I oni se, kao i svi drugi koji su u istom košmaru, snalaze kako znaju. Malim obrtnicima, koji u istim radionicama rade već desetljećima, situacija je također postala neizdrživa.
– Do travnja ćemo sigurno trošiti manje plina i kombinirati sa strujom – govori Tomislav Petković, obrtnik koji već 27 godina ima kožnu galanteriju na Medveščaku. Krivi GPZO, koji je plin nabavio po previsokim cijenama, a onda tu razliku prebacio na korisnike u kategoriji poduzetništvo, koji su lani u studenom, podsjetimo, dobili anekse ugovora.
– Kockali su se našim novcem, ali nisu oni jedini krivi. Najveći je problem u društvu to što ljudima na vodećim pozicijama nedostaje da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Da ja, primjerice, nešto zeznem u poslu, ja ću snositi posljedice i za to odgovarati. A ako oni nešto krivo potpišu ili propuste napraviti, najviše patimo mi mali ljudi i naši poslovi – kaže Petković. Osim s rastom cijene plina, istodobno se mora suočiti i sa skupljim sirovinama, kao i Martina Dumančić iz rudeške slastičarne M&M.
Treba nam korjenito rješenje
– Sve to postaje neizdrživo. Sirovina je otišla više od sto posto. Ulje, čokolada, mlijeko, sve je poskupjelo. Svakoga tjedna od dobavljača dobivamo nove, sve više cijene, a šlag na tortu je i uvećan račun za plin – kaže Martina Dumančić. Za razliku od vlasnika kafića koji pripremaju nove cjenike po kojima bi kava mogla koštati i do 20 kuna, ona ne namjerava previše dizati cijene svojih slastica. Platežna moć u Hrvatskoj nije takva da bi mogli za krišku torte dati 35 kuna, kaže, a drži i da bi na potezu trebala biti država.
– Smanjenje PDV-a neće nam pomoći. Država bi trebala smanjiti ono što nam momentalno uzima od plaća. Toliku birokraciju građani i poduzetnici ne mogu više hraniti – ističe vlasnica M&M-a. Zbog cijele situacije, kaže, ugrožen je opstanak ne samo njoj nego i njezinih 13 zaposlenih. Ipak, kaže da vjeruje da će prebroditi i ovu krizu pa razmišlja i o povećanju plaća svojim radnicima.
– Morat ću im podići plaće jer s istim novcem kao lani ljudi danas više ništa ne mogu kupiti. A kad dođe euro, bit će nam svima još veselije – zaključuje Martina Dumančić.
I dok korisnici plina iz kategorije poduzetništva razmišljaju kako će preživjeti, GPZO im je ponudio da dug plate u šest rata bez kamata. Na rate ili odjednom, uzvraćaju pak oni, posve je isto, jer novac u svakom slučaju treba stvoriti. Petković je, kaže, račun za prosinac platio, ali visoki iznosi dolazit će i u sljedećim mjesecima.
– To je samo privremeno rješenje. Samo će nam se otplata prolongirati – ističe. Slaže se i slastičarka Dumančić.
– Riječ je o kozmetičkim promjenama, dok se ne pronađe korjenito rješenje, situacija će biti loša za sve nas – zaključuje.
Otplata na šest rata? To je samo odgoda, a visoke svote i dalje stižu
Ponuda iz GPZO-a, kažu, nije rješenje jer bez obzira na to hoće li ceh podmiriti odjednom ili u obrocima, novac moraju stvoriti. A enormni će računi nastaviti dolaziti, govori Tomislav Petković Uz poskupljenje sirovina postaje neizdrživo, dodaje slastičarka Martina Dumančić, a i u udruzi La Verne, koja se bavi palijativnom skrbi, strahuju od crnog scenarija. Ne budu li mogli plaćati plin, kaže predsjednica Blaženka Eror Matić , i njezinoj i drugim udrugama s kojima dijele zgradu prijeti beskućništvo. Račun od 26.000 kuna dobila je župa velečasnog Tomislava Šaguda pa su zbog toga uveli grijalice.
Eto s.nf za pet puta digao cijena plina zagrebačkim poduzetnicima, poduzećima, obrtima, vrtićima, bolnicama..... Jasno ta senfova nulta tolerancija prema maloj djeci i bolesnicima je poznata od ranije tako da i ne čudi dizanje cijena plina za oko 5 puta.. Al zagrepčani su glasali za to, pa su valjda zadovoljni.