Mali, neugledni otvor iz kojega puše hladan zrak – tako je 1899. godine špilju Veternicu opisao hrvatski paleontolog, arheolog i geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Prvi su je, pak, otkrili Neandertalci prije otprilike 45 tisuća godina, a špilja je formirana u krškom "džepu" jugozapadnog dijela Medvednice, gdje je voda s područja Ponikvi ponirala duž pukotina u stijenama. U njezinom je mračnom i hladnom podzemlju svega devet stupnjeva Celzijevih tako da ona, među ostalim, predstavlja i spas od vrućina kada sunce obasja metropolu i prostranstva Medvedice pa ih "kuha" na +35.
Veternica je, usto, jedna od najdužih špilja u Hrvatskoj, ali i jedan od najstarijih arheoloških lokaliteta Zagreba. Svoje ime, otkriva nam Denis Kovačić, viši savjetnik Javne ustanove Park prirode Medvednica, dobila je po riječi "veter", odnosno vjetru koji puše iz špilje, a što je veća razlika u temperaturi unutar i izvan Veternice, to strujanje zraka više je izraženo. No, ne može se obići cijele godine. U njoj obitavaju šišmiši koji tijekom zime tamo pronalaze svoju "mirnu luku" za zimski san pa se Veternica za oči posjetitelja zatvara sredinom studenog, a ponovno otvara na proljeće.
– Strogo su zaštićeni. U Hrvatskoj postoji oko 34 vrste šišmiša, a u Veternici smo tijekom 20 godina monitoringa zabilježili čak 16, što je doista veliki broj – poručuje Kovačić. A koliko su ti "letači" bitni, pokazuje i činjenica da se svake godine, krajem kolovoza, u PP Medvednica obilježava i dan posvećen upravo njima. Predvorje špilje, koje je izrazito važno tijekom ljetnih mjeseci jer se tamo skuplja porodiljna kolonija šišmiša, vodi ka "koncertnoj dvorani" gdje se mogu vidjeti stalagmiti, ali i svojevrsni "zdenac želja" u koji kaplje voda, s nekoliko novčića ubačenih u njega – za sreću.
POVEZANI ČLANCI:
– Ime je "dvorana" dobila zbog jako dobre akustike, a prije su se ovdje održavali i koncerti. Na stijeni je tako napravljena "mala pozornica" gdje su dolazili zborovi, a bilo je i božićnih koncerata – objašnjava nam edukator. Kroz cijelu špilju mogu se čuti zvukovi šišmiša i kapljica vode, ali i rika medvjeda. Ulazno je predvorje špilje nekada bilo i medvjeđi brlog, no kako oni nisu uspjeli preživjeti ledeno doba, Veternica se sada smatra najbogatijim nalazištem špiljskog medvjeda u Hrvatskoj, i to po količini pronađenih kostiju.
– Fosili koje možete vidjeti u špilji dokazuju da je ovdje nekada bilo i Panonsko more. Medvednica je, tako, bila otok i od tu nam ostatci školjaka, ježinaca... – kaže Kovačić. Kako su ti organizmi s vremenom ugibali, njihovi su ostatci padali na morsko dno te se taložili. Od tih je ostataka kasnije formiran i litotamnijski vapnenac, odnosno stijena puna dokaza nekog prošlog života.
A put kroz Veternicu vodi nas i do njezine "skupštinske dvorane" gdje su speleolozi napravili stepenice kako bi lakše mogli doći dublje u špilju. Tako su je nazvali jer su ondje znali imati sastanke na kojima su kovali planove o daljnjim istraživanjima. Dalje u Veternici, može se vidjeti i "kameni slap", Jakobova kapica, a sve to vodi i do "separea" – prostora odvojenog od ostalih kanala.
– Ovdje su skulpture Neandertalaca koji predstavljaju rekonstrukciju njihovog ognjišta. U predvorju su, inače, pronađeni ostatci loženja vatre, ali i kameno te koštano oruđe koje su oni koristili kao koplja tijekom lova – objašnjava edukator iz Veternice. Na zidu "separea" nalazi se i zagonetni grafit koji je, prema pričama, ispisao mladić jer je jednoga dana htio postati vatrogasac, a kako bi dokazao svoju hrabrost, zavukao se u špilju. No, kada je izašao, ljudi mu nisu vjerovali pa se odlučio popeti i na zagrebačku katedralu gdje je stajao na jednoj nozi, "dubio" na glavi... nakon čega se i proslavio te postao vatrogasac. Kasnije je otkriveno da taj grafit, zapravo, nema veze s njim, ali njegov trag je i dalje prisutan jer je svoje inicijale, M. J., urezao u stijenu, a zvao se Mato Juričić.
U Veternici postoji i prolaz "Gibraltar" jer je taj dio špilje speleologe podsjetio na Gibraltarska vrata. Dosta je uzak, a postoji priča da je on služio kako bi pokazao tko može biti speleolog – onaj tko kroz njega može proći kako bi se kasnije mogao provlačiti kroz uske prolaze. Na kraju turističke ture prava je poslastica; donja čeljust špiljskog medvjeda.
– Ta kost i kutnjaci jedini su pravi fosilni ostatak špiljskog medvjeda u Veternici. Mala je šansa da je medvjed ikada bio toliko duboko u špilji, no smatra se kako je čeljust najvjerojatnije s površine doplivala vodom koja je tekla kroz kanale Veternice – priča nam Denis Kovačić dok dolazimo do kraja turističkog dijela špilje. U Veternici je, inače, do sada istraženo više od sedam tisuća metara kanala, no posjetitelji mogu proći oko 400.
Tu špilju, koja je zbog svojih ukupnih vrijednosti još 1979. zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode, možete posjetiti subotom, nedjeljom i blagdanima do kraja studenog od 10 do 16 sati. Ulaznice za djecu stoje četiri, za studente, umirovljenike i planinare pet, za odrasle osam, dok obiteljske ulaznice koštaju 20 eura. Sve dodatne informacije dostupne su na internetskoj stranici Parka prirode Medvednica.
