Prvi gosti na ručak u kineski restoran “Asia” na zagrebačkoj Novoj Vesi stižu čak i nešto prije podneva. Rijetko kada ih ondje ne dočeka osmijeh vlasnice Xiaotong Chen-Li. Kineskinja koja je u Kini provela samo prvih deset godina života, a potom živjela u Austriji te od sredine devedesetih živi u Zagrebu, kinesku predanost poslu mijenjajući adrese nije izgubila. U Zagrebu ima pet restorana i radni joj dan u pravilu završava tek oko ponoći. U Beču, gdje joj roditelji drže četiri restorana, stekla je ugostiteljsku naobrazbu, a u zagrebačkim je restoranima okružuju uglavnom sunarodnjaci.
Vi, očito, nemate problema s radnom snagom?
Kuhari i dobar dio drugog osoblja su iz Kine, ukupno oko 30 ljudi. Zadnjih godinu, dvije problem je naći domaću radnu snagu za ugostiteljstvo, ali to je sve teže i u Kini. Smanjio se natalitet, dvadeset godina su obitelji smjele imati samo jedno dijete i sad se manjak radne snage osjeća i tamo. Inače, neki su naši kuhari s nama od samih početaka kad je prva “Asia” 1990. otvorena u hotelu “Astoria”. U cijeloj Hrvatskoj, inače, živo oko 500 Kineza.
Tradicionalno organizirate i doček Kineske nove godine, u koju smo ušli prije nekoliko dana. Prema lunarnom horoskopu, to je godina Svinje. Što nam donosi i vjerujete li uopće u horoskope?
Da, to je dio naše tradicije do koje dosta držimo. Godina Svinje bit će dobra za posao i investicije, a donosi i sreću i obilje.
U Zagrebu ste gotovo tri desetljeća, koliko se Hrvati i Kinezi razlikuju?
Ljudi su ljudi, razlike prave okolnosti u kojima žive. Kina je velika zemlja, s puno stanovnika, velika je konkurencija i Kinezi su prisiljeni raditi i učiti... To se vidi već u našim školama, na djeci. Odmalena ih se uči da se moraju truditi žele li uspjeti. Oni su po cijele dane zaokupljeni učenjem. Iz škole dolaze s hrpom zadaća, moraju puno ponavljati i vježbati. Dobivaju zadatke čak i kad idu na praznike. U Kini se živi užurbanije, ovdje mirnije i Hrvati su opušteniji.
I vaša djeca školovala su se u Kini?
Da, željeli smo da nauče kineski. Sad su srednjoškolci, tu su s nama i školuju se u Zagrebu, a na studij će negdje u inozemstvo. Vole Hrvatsku, tu su rođeni, a gdje će živjeti odlučit će kad završe fakultete.
Što vama nedostaje u Hrvatskoj?
Kineska medicina, prirodan pristup liječenju koji uključuje akupunkturu, masaže, lijekove na bazi bilja... U Kini, naravno, postoji i europska medicina i fakulteti na kojima se liječnici obrazuju za takav način liječenja. Ali imamo i fakultete tradicionalne kineske medicine. Osim toga, ovdje mi nedostaje i kinesko povrće. Njega se nauživam kad jednom godišnje odemo u Kinu. Ondje ima puno više vrsta lisnatog povrća, različitih mahuna, rakova...
Nešto je dobro i u Hrvatskoj kad ste je izabrali za život?
Apsolutno. Ovdje je život opušteniji i ugodniji. Klima je odlična, priroda divna, ljudi su gostoljubivi, more predivno. Svake godine ljetujemo na Jadranu, more naročito obožavaju djeca. Vjerojatno ćemo tu ostati i u mirovini.
Hrvati su dobro prihvatili kinesku kuhinju, što najviše vole?
Puno se toga promijenilo od vremena kad smo počinjali. Većina je tada znala samo za pekinšku patku. Danas nam dolazi puno gostiju, dosta mladih, spretno jedu štapićima i točno znaju što će naručiti. Ali, pekinška patka je i dalje najtraženija, ha-ha.
Kad je već tako popularna, recite kako je pripremiti?
A to ni mi Kinezi ne radimo kod kuće, idemo u restoran. Priprema je komplicirana i predugo traje da bi se to radilo samo za sebe. Nakon što se patka očisti, mora se marinirati, sušiti i tek onda peći. Osim toga, nekada u kuhinjama pećnice nismo ni imali. Ni kruh se nije pekao nego kuhao na pari. Zato, umjesto pekinške patke, predlažem domaćicama da se okušaju u pripremi poznatog, a jednostavnijeg jela, gombao piletine. Pileća prsa treba izrezati na kockice, marinirati ih u bijelom vinu, soli i papru. Meso se stavlja na vruće ulje. Poželjan je wok, ali poslužit će i tava. Kad je meso dobro pečeno, dodaju se mrkva, luk i paprika, te čili, sojin umak, bijelo vino i malo gustina pomiješanog s vodom. Na kraju se ubaci kikiriki, posoli, doda malo šećera, a servira s rižom.
Ako je itko majstor za rižu, to su Kinezi, kako je pripremate?
Prvo je dobro operemo. Vode uvijek mora biti dvostruko više od riže, kad zakuha, smanjimo plamen i pustimo da se pirja dok voda ne ishlapi. To je cijela tajna. Ali, možda je najsigurnije u trgovini, koju smo otvorili jer je sve više gostiju htjelo neku namirnicu ili začin, kupiti kuharicu za pripremanje riže. Onda sigurno neće biti problema.
Česti gosti su vam i političari, zanima li vas politika?
Kod nas su bili svi dosadašnji hrvatski predsjednici, dolaze nam i premijeri, drugi političari te druge javne osobe. I to je sva moja veza s politikom. (smijeh)
Hrvatsku bira i sve više kineskih turista. Kako im se ovdje sviđa?
Kod nas u restoran grupe kineskih gostiju dolaze redovito, svaki tjedan od ožujka i travnja pa sve do kraja listopada. Svi govore da im je Hrvatska lijepa zemlja, priroda ih oduševljava i žele se vratiti. Plitvice obožavaju, ali fasciniraju ih i Rastoke, Dubrovnik, Zadar... Kažu da su ljudi gostoljubivi i da osjećaju da su u došli u sigurnu zemlju. Većina želi doći ponovo. Jedan naš prijatelj u svibnju će osmi put posjetiti Hrvatsku. Fascinira ga što na tako malom prostoru ima toliko različitosti. Drukčiji je krajolik u Dalmaciji, Istri, oko Zagreba, drukčija je i hrana i kaže da uvijek ima zašto ponovo doći.
Nema nikakvih zamjerki?
Ne, jedino im smeta dugotrajnost procesa dobivanja vize. Voljeli bi da ne moraju prolaziti tu dugotrajnu proceduru kad idu u Hrvatsku.
Što bi hrvatski turistički domaćini mogli još napraviti da budu bolji domaćini kineskim gostima, koje ipak ne poznaju tako dobro kao Nijemce ili Talijane?
Pa, kad bi se moglo, prvo riješiti te vize. To im jako smeta. Hrvatska je nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji postala u Kini jako poznata, nema nikoga tko ne zna za Modrića, Ćiru, ali i za hrvatsku predsjednicu, koja je također popularna u Kini. Sve to bi sad trebalo iskoristiti za promociju da privučete više kineskih gostiju. Standard u Kini raste i sve više Kineza putuje po cijelom svijetu. Primjedbe doista rijetko čujemo. Dobro je i da ima sve više turističkih vodiča na kineskom jeziku. Većina kineskih gostiju, inače, odsjeda u hotelima, i to više kategorije, koji nose četiri i pet zvjezdica, i bilo bi dobro da Hrvatska ima više takvih objekata.
U ovoj se godini očekuje rast broja kineskih turista i zbog toga što će Hrvatska biti domaćin sastanka na vrhu zemalja srednje i istočne Europe i Kine “16 plus 1”.
Da, to se s velikom sigurnošću može očekivati. Taj događaj ima velik publicitet i usmjerit će mnoge kineske turiste prema zemlji domaćinu. Ali ne samo njih, nego i kineske investitore. U korist Hrvatske i hrvatskog turizma ide i to što je kineska tvrtka dobila posao gradnje Pelješkog mosta. To je dodatni poticaj za kineske investitore, kojima Hrvatska ozbiljno ulazi u fokus. Pogotovo onima koje zanimaju ulaganja u cestogradnju, gradnju luka i turizam.
Malo koji kineski poslovni čovjek dođe u Zagreb a da ne dođe k vama na objed. Jeste li možda čuli za neke konkretne projekte koji ih zanimaju?
Time se više bavi moj suprug, koji je gospodarski predstavnik kineske provincije iz koje dolazi. O puno stvari se razgovara, ali o tome se može više govoriti tek kad bude nešto konkretnije.
Hrvatska bi mogla biti domaćin izbora za kinesku miss?
Da, i o tome se razgovara, planovi su ozbiljni, ali još nije postignut dogovor. To je, inače, izbor za najljepšu kinesku djevojku koja živi u Europi, a događaj ima veliki publicitet, prati se u Kini, ali i u cijelom svijetu.
