Da bi postojalo svjetlo, treba postojati i tama. Tako nema ni života bez smrti, jedine stvari koju nitko ne može izbjeći. Tema je pomalo mračna, ali već nam je poznato što se događa s tijelom pokojnika nakon što premine. Međutim, mnogi se pitaju što se događa s uginulim životinjama u zoološkim vrtovima nakon njihove smrti?
Dijelovi se spaljuju
Tako smo s ekipom iz maksimirskog zvjerinjaka porazgovarali o tome kamo odlaze tijela životinja, posebice onih velikih, poput slonova kojih u divljem srcu grada nema već 15 godina.
– Sve životinje koje uginu u Zoološkom vrtu Grada Zagreba odlaze u Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta gdje se obavljaju patoanatomske sekcije. Utvrđuje se uzrok smrti, ali i otkriva kakvo je bilo cjelokupno zdravstveno stanje životinje te jesu li patile od kakvih bolesti. Kod nekih se životinja time potvrđuju dijagnoze koje su im postavljene za života – kaže Jadranko Boras, veterinar u ZOO-u.
Tijela životinja pak spaljuju se u kafileriji, ali njihov se pepeo ne preuzima kao što je to, primjerice, slučaj s kućnim ljubimcima u gradskom groblju za životinje Spomengaj u Dumovcu, gdje ljudi naručuju pojedinačno kremiranje ljubimaca kako bi njihov pepeo preuzeli u urnama.
– Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta je sveučilišna klinika. Dakle, studenti pod vodstvom profesora sudjeluju u sekcijama životinja. Ako je riječ o dragocjenoj životinji, poput jedinki neke egzotične životinjske vrste, s fakultetom se dogovaramo oko korištenja preparata životinje u znanstvene i edukativne svrhe. Moguće je sačuvati neki dio životinje poput krzna, perja, lubanje ili cijelog kostura, a neke i cijele prepariramo. Neki dijelovi zatim odlaze na neškodljivo uklanjanje u kafileriju, odnosno spalionicu Agroproteinke – objašnjava Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta. Takva je procedura uobičajena, govore iz ZOO-a, gotovo svugdje u svijetu, a zasad, prema njihovim saznanjima, još ne postoji nikakvo posebno groblje za životinje iz vrtova. Među njima dakako ima onih malih, ali i većih, no postupak kod uginuća za sve je isti.
– I naše slonice Patnu i Sumu odvezli smo na Veterinarski fakultet. Patna je imala rijedak oblik karcinoma koji se razvio na stopalima i koji je metastazirao na limfne čvorove i druge organe, a Suma je imala velike promjene na bubrezima te upale zglobova. Nalazi patoanatomskih sekcija životinja vrsta s kojima se u Zagrebu ne susrećemo često, koriste se i za stručne te znanstvene radove. Budući da su to bile izuzetno vrijedne životinje koje najvjerojatnije više nećemo moći imati u Zoološkom vrtu u Maksimiru, odlučeno je da se naprave osteopreparati, odnosno da im se lubanje koriste za edukaciju. Sumina lubanja nalazi se u našem Edukacijskom centru. Kako je slon najveći kopneni sisavac, ona se često rabi u edukativne svrhe – govori Ingeborg Bata, veterinarka u ZOO-u.
Smrt je prirodan dio života, ali ekipi u zvjerinjaku, budući da se vežu da svoje divlje prijatelje, uvijek teško padne kad “ode” netko od njihovih ljubimaca. Jedan od slučajeva koje će pamtiti je i lanjska smrt morske lavice Edith te njezina mladunčeta, za koje su se nadljudskim silama borili da preživi.
– Svi mi koji smo se brinuli o njima, mjesecima smo žalovali za njima. Zbog uginuća Edith bilo nam je utoliko teže jer je na patologiji utvrđeno da je morska lavica bila zdrava životinja, a jedine promjene bile su one na želucu. U njemu su pronađena dva strana predmeta, jedan nalik na gumenu zmiju i drugi nalik na plastičnu lopticu. Te su stvari kod Edith uzrokovale krvarenje u želucu. Bilo je još dosta teških situacija vezanih uz uginuća naših životinja. Od javnosti poznatijih životinja jako su nam teško pala uginuća čimpanze Jube, lava Konga i medvjeda Gorana – kaže Damir Skok. Medo Goran umro je prije nekoliko godina te je od tad njegova desetak godina starija družica Etta sama. Kongo je pak imao oko 23 godine te ga je “dohvatila” starost i već je bio izuzetno slabog vida i njuha, a njegov preparat danas stoji u prostorijama Zoološkog vrta.
Ima i iznenadnih smrti
Čimpanza Juba, primjerice, bila je srčani bolesnik. Iako je imala više od trideset godina i bila je tada najstarija ženka u vrtu, njezina ih je smrt sve iznenadila. Zdravstveno je, objašnjava veterinar Boras, bila u dobroj fazi, no prije nekoliko godina bio je jako vruć dan u kojem je naglo pao tlak pred kišu, pa Jubin organizam to nije uspio podnijeti.
– Životinje u zoološkim vrtovima žive znatno dulje, mnoge i nekoliko puta dulje od onih u prirodi. Osim što ovdje nemaju prirodnih neprijatelja, imaju i sustavnu skrb veterinara, nutricionista, timaritelja i drugih kolega – zaključuje veterinar te dodaje da, kao i kod ljudi, moždani i srčani udari u životinjskom svijetu nisu neuobičajeni.
Zašto ne vrate usamljenu slonicu iz Brijuna u Indiju??? Indijski slonovi bi ju sigurno prepoznali, a ona ne bi bila nevina osuđena na doživotnu usamljenost. Vjerujem da bi Indija razmjela takav čin humanosti, a mogla bi nam pokloniti par novijih, mlađih slonova. Je, licemjerno se pozivati na Zakon o zaštiti životinja i "autohtonim vrstama" u Nacinalnom parku i tako uništavati život usamljenoj slonici i politici darovanja životinja državnicima pa od toga zarađivati od turističkih grupa.