Maksimir bez Vidikovca, odnosno bez kafića u njemu, isto je što i subota u centru bez špice! Sjećam se dobro tih vikenda u Maksimiru, prolazaka kroz perivoj i penjanja do Vidikovca, sokova i kava, sladoleda na najljepšem mjestu u istočnom dijelu grada.
Kafić je nestao gotovo neprimjetno. I ne sjećam se da je u međuvremenu ponovo proradio. Netko će reći da je ondje promet preslab. Slab je promet i kroz Arenu pa postoji. Bez nekih stvari ovaj grad doista ne bi trebao biti. Aktivirani Vidikovac jedna je od njih.
I dalje ljudi posjećuju Maksimir, a ne vjerujem da će ga ikada prestati posjećivati, bez obzira na svakojake sadržaje koji se danas u gradu nude. I bez obzira na to što su danas i trgovački centri postali mjesta na koja se izlazi. Šetnja Maksimirom, ne idete li u Zoološki vrt, zapravo je sve što vam se ondje i nudi. Jer, nije zatvoren samo Vidikovac, nedaleka Švicarska kuća prestala je funkcionirati još i prije Vidikovca.
Nakon što uđete u park i prođete restoran Maksimir, nema više mjesta na kojem možete sjesti i u miru i svježini odmoriti se i nešto popiti. Raspisivanje natječaja, na koje se jave rijetki pa onda još i ne ispune uvjete, spada u kretanje linijom manjeg otpora. Zadatak bi gradske uprave primarno trebao biti upravo to – održavanje aktivnima gradskih simbola makar to spadalo i u gradski proračun.
Pogledajmo koliko novca ide na sportske objekte, koji i u vrijeme najvažnijih događanja jedva pune trećinu kapaciteta. Da ne govorimo o drugim nekretninama koje ne služe baš ničemu, ali zato nabijaju pozamašne fiksne troškove. A onda je razlog da se napusti maksimirski Vidikovac to što se ne može dovršiti natječaj.
Ne treba tu nikakvog natječaja, nego bi Grad trebao o svojem trošku organizirati sadržaj u njemu, a naplaćivati se od toga što se ondje zaradi. Jer Maksimiru to treba, trebaju mu ljudi koji znaju da ondje postoji i nešto osim šetnje i prvomajskoga graha. Prostora ima dovoljno, kao i ljudi koji bi Vidikovac pohodili. Baš svake nedjelje.
matan miki i kultura?????? pa osnovnu lektiru tekar počeo čitati u remetincu!!!! najdraži mu prosjaci i sinovi te glembajevi.