Molitveni ćilimi, mošejske lampe, samurajski predmeti, kineska umjetnost... Svašta se može naći na popisu eksponata Muzeja Mimare koji je osnovan 1980. godine, a za javnost otvoren 17. srpnja 1987. Fundus čini nekoć privatna zbirka umjetnina kolekcionara Ante Topića Mimare koju je on darovao u trajno vlasništvo hrvatskom narodu, pod uvjetom da se uredi prostor za njeno stalno izlaganje. Fundus se proširuje novim akvizicijama. Oštećen je, spomenimo, u zagrebačkom potresu 22. ožujka 2020. godine te od tada imaju virtualne izložbe.
"Uvjeti darovnice utvrđeni su ugovorom između Ante Topića Mimare i Republike Hrvatske od 6. listopada 1973. i dodatkom tome ugovoru od 29. listopada 1986. godine. Prvobitno je planirano trajno smjestiti Mimarinu zbirku u zgradi bivšeg isusovačkog samostana na zagrebačkom Gornjem gradu, Jezuitski trg 4. No, nakon arhitektonske preinake, ta je zgrada - ispočetka imenovana kao Muzejski prostor, a danas poznata kao Galerija "Klovićevi dvori" - dobila galerijsku namjenu: u njoj se organiziraju veće inozemne i domaće posudbene izložbe. Polovicom 80-ih godina, Hrvatski Sabor i Skupština grada Zagreba donose odluku da se Mimarina zbirka umjetnina trajno smjesti u središnjem dijelu gimnazijskog kompleksa na Rooseveltovu trgu 5 u Zagrebu, u kojem su do tada djelovale I. i IV. gimnazija i da se taj prostor adaptira za muzejske potrebe, što je izvršeno od 1985. do 1987. g. Godine 1985. "Zakon o Muzejsko-galerijskom centru" određuje da Muzej Mimara radi u sastavu Muzejsko-galerijskog centra, sa sjedištem na Jezuitskom trgu 4, zajedno s Muzejskim prostorom, kasnije preimenovanim u Galeriju "Klovićevi dvori". Godine 1998. "Zakonom o muzejima" prestaje Muzejsko-galerijski centar koji se dijeli na dvije samostalne javne ustanove i ravnopravne sljednike: na Muzej Mimara i na Galeriju "Klovićevi dvori". Upisom u sudski registar kod Trgovačkog suda u Zagrebu, Muzej Mimara djeluje kao samostalna javna ustanova od 9. veljače 1999. godine", stoji na stranicama muzeja.
Muzej Mimara smješten je u, navode u nastavku, arhitektonski kompleks "donjogradskih gimnazija", podignut krajem 19. st. u duhu historicizma: riječ je o dragocjenom primjeru neo-renesansne palače, djelu dvojice njemačkih arhitekata iz Leipziga/Berlina, A. Ludwiga i L. Th. Hülssnera, specijaliziranih za projektiranje školskih zgrada. Projekt je naručen 1892., a zgrada je otvorena za javnost 1895. g., u povodu dolaska u Zagreb kralja i cara Franje Josipa I.
Povijesnu zaslugu za gradnju ima historik umjetnosti, slikar i političar Izidor Kršnjavi (Našice, 1845. - Zagreb, 1927.), koji je od 1891. do 1896. g. bio u Zagrebu na položaju predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu. Kršnjavi je, kako stoji na stranicama muzeja, pokrenuo niz prosvjetnih i kulturnih programa te osnovao i sagradio brojne temeljne institucije hrvatske prosvjete, znanosti i kulture.
"Svoj prvotni arhitektonsko-prosvjetni program za gimnazijski kompleks na Rooseveltovu trgu Izidor Kršnjavi sazdao je na humanističkom konceptu forumskog spajanja niza školskih i muzejskih instituta. Od te je sadržajno i simbolički složene koncepcije odustao zbog pomanjkanja novca, tako da je u realizaciji "Školski forum" programski sveden u jednostavniji sklop gimnazija. Položajem, razvedenošću tlocrta, artikuliranim pročeljima i svečanim vizurama taj kompleks zgrada ima, uz arhitektonske, i izuzetne urbanističke i ambijentalne vrijednosti u definiranju izgleda zagrebačkog Donjeg grada. Kao zaštićeno kulturno dobro, upisano je kod Ministarstva kulture Republike Hrvatske u registar nepokretnih kulturnih dobara", navode.
