Nakon što je Milan Bandić svojim intervencijama građanima ograničio površine javnih prostora, točnije trgova, sada je, čini se, jedan trg, i to onaj maršala Tita, ograničio njega.
Izigrano povjerenje u dogovoru o promjeni imena trga bila je kap koja je šefu zagrebačkog HDZ-a Andriji Mikuliću prelila čašu. Shvatio je, dogovora s Bandićem nema pa mu je odlučio, baš kao i on njemu, uskratiti podršku onda kad je najpotrebnija. Ili barem time prijeti. I to na proračunu, najvažnijem gradskom dokumentu. Neće Andrija Mikulić jasno reći hoće li ili ne rušiti proračun pa zastupnici njegove stranke na prvom čitanju dižu pločicu s natpisom “suzdržani”.
Rok za "razvojni" proračun
Kažu, Bandić ima rok do 20. prosinca da proračun prekroji – u razvojan! Što to točno znači, u HDZ-u ne objašnjavaju, kažu tek da jednom narušeno povjerenje teško može biti vraćeno. Čemu onda drama s “možda rušimo, a možda podržimo proračun”? Nije li Bandić i prije promjene imena Trga maršala Tita narušio povjerenje HDZ-a kad im je uvažio amandmane na ovogodišnjem proračunu, a nikad ih nije realizirao? Jest.
Što je s direktorima HDZ-a?
Zašto onda HDZ ne lupi šakom o stol i kaže: “Sada je dosta – nema proračuna, nema gradonačelnika, ali ima povjerenika koji će voditi grad do lokalnih izbora!” Ta i sami drže da povjerenik ne može napraviti nikakvu štetu – nema, naime, pravo sklapati poslove ni trošiti proračunski novac, ima pravo samo održavati hladni pogon. Možda odgovor leži u očiglednom: šaka o stol značila bi potpuno distanciranje od Bandića. A takva distancija podrazumijeva rezanje svih mreža. Misli li se zagrebački HDZ odvojiti od gradonačelnika Milana Bandića, onda najprije sam sebe mora uvjeriti u iskrenost namjere. Tada doista članovi stranke moraju biti spremni napustiti pozicije u Holdingu koje su im se “otvorile” unatrag godinu dana. Zadržavanje sinekura i rušenje proračuna svjedočili bi o povrijeđenom egu i osveti. A ona je slast koja možda traje jedan dan.•
Ukoliko podrže Bandića biti će to zbog staha od njegova tri saborska glas ali ujedno i jeftina, kalkulantska i bljutava politička igrica. Vjerodostojnosti i moralu ovdje nema mjesta. Sve se svodi na ljudsku kupovinu, vlast i moć a građani su irelevantna kategorija sitnog zuba.