Britanac, nešto je prije 13 sati. Prometni redari Robert Pavlek i Ivan Miloš dobili su dojavu o vozilu nepropisno parkiranom na pješačkom prijelazu. Auto je doista bio ondje, a kako se riječ o situaciji u kojoj, kaže Miloš, nema tolerancije, smjesta je pozvao pauk. Vozilo na kraju nisu digli jer je njegov vlasnik stigao u posljednji trenutak.
– Samo sam otišao na bankomat, dvije minute me nije bilo – pokušavao je očaju objasniti vozač, ali ipak je dobio "čestitku" u obliku uplatnice na iznos od 550 kuna, 300 za nepropisno parkiranje te 250 za pokušaj dizanja. – Da su mu auto odvezli, morao bi platiti 500 kuna, ovako je prošao bolje. Osim toga, plati li u roku od tri dana, kazna za nepropisno parkiranje smanjuje se na 150 kuna – govori Pavlek.
Uglavnom nema recidivizma
S ovim smo dvojcem na terenu za tipičnog radnog dana zagrebačkih prometnih redara. Ima ih oko 70, a na terenu je tridesetak po smjeni. Gradskim ulicama kruže svakog dana od 7 do 22 sata i pritom "skeniraju" nepropisno parkirana vozila, a prijestupnicima na vjetrobranu ostavljaju kazne te, ako ometaju promet ili su, primjerice, na pješačkom prijelazu kao u slučaju s početka teksta, odmah zovu i pauk. Najviše prekršaja može se očekivati na području Donjeg grada, a najčešće je to zaustavljanje ili parkiranje na nogostupu, čime se blokira prolaz pješacima. Problematični su i oni koji se parkiraju na mjesto za invalide. Prvih je vozača lani evidentirano oko 20 tisuća, a drugih 2603. Njih čak 7773 parkiralo se na pješačkom prijelazu, a 1053 svojim su vozilom blokirali požarni put.
– To su vozači koji ne razmišljaju o posljedicama. Možete stati na nekoliko minuta, sekundi, ali može vas neko vozilo zaobilaziti, ili osoba s invaliditetom. I iz jednog banalnog prekršaja može nastupiti ozbiljna posljedica – kaže Željko Renić, pomoćnik pročelnika za komunalno i prometno redarstvo.
prošloj je godini izrečeno 63.066 sankcija, no funkcija prometnih redara, naglašava, nije da kažnjavaju prekršitelje lijevo i desno te tako pune gradsku blagajnu, već da plaćanjem kazne vozači nauče kako ne smiju aute ostavljati ondje gdje ugrožavaju promet.
– Prema našim podacima, građani priznaju prekršaj i plate kaznu, a uglavnom nema recidivizma, ne ponavljaju ih. I to je naš iskorak za budućnost – ističe Renić. Terenski posao prometnih redara, govore nam pak Pavlek i Miloš, nikad nije dosadan. Za osmosatne smjene obilaze lokacije po dojavama kolega, neki od njih brinu se za privremenu regulaciju prometa u centru, a reagiraju i na situacije koje primijete u "patroli". Tamo gdje je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje reagiraju odmah, no ako je zabranjeno samo parkiranje, pričekat će nekoliko minuta i vidjeti hoće li se vlasnik pojaviti. Tako je bilo u slučaju također na Britancu, nedaleko od lokacije na koju je pozvan pauk. Dostavljač se zaustavio na nogostupu pred zgradom i taman kad je Pavlek počeo pripremati kaznu, vozač se pojavio.
– Dajte mi samo da odnesem ovo i gibam. Bit će minutica – apelirao je, a Pavlek je svoj uređaj spremio u džep jer je došao unutar tri minute, koliko mu je dozvoljeno zaustaviti se ondje.
– No imam ga evidentiranog u sustavu. Ne pojavi li se nakon, recimo, deset minuta, mogu nastaviti s pisanjem kazne. Ovo je sad bilo korektno, ali najčešće slušam stvari poput: "Čekaj da popijem pivo", "Je l' moram baš sad", "A di sam trebao stati", "A što ste došli". Tada moraš balansirati s ljudima da ne dođe do ozbiljnijeg konflikta – prepričava Pavlek. Osim na terenu, prometni redari rade i na daljinu. Nadzorni centar Sektora za komunalno i prometno redarstvo opremljen je displejima preko cijelog zida na kojima kontroliraju područja pokrivena kamerama postavljenima na 169 lokacija po cijelom gradu. Redari na njima uočavaju vozila koja su u prekršaju i u samo nekoliko minuta mogu ispisati kaznu koja se zatim šalje vlasniku.
Stresan je to posao
– Nakon što primijetimo vozilo, pričekamo nekoliko trenutaka da vidimo je li zaista riječ o prekršaju. Ako vidimo da netko samo prenosi kakva kolica ili je nekoga iskrcao iz auta, onda ne sankcioniramo. Kamerama možemo zumirati sliku, naći tablicu i pokrenuti postupak pisanja kazne – objašnjava nam Tomislav Olup. Radom na daljinu mogu pokriti više područja, a i napisati više kazni. Prvo se reagira, dodaje Renić, po dojavama policije, ali i građana koji prijestupnike mogu prijaviti mailom ili telefonski. Zato se u susjednoj sobi nalazi Operativno-komunikacijski centar, koji godišnje dobiva na desetke tisuće dojava. Lani ih je zaprimljeno 52.776, od čega malo više od 35 tisuća telefonom.
– U velikoj većini slučajeva su ljudi pristojni, premda ima i neugodnih situacija. Neki budu nabrušeni pa i psuju, prijete tužbom. A i često se ponavljaju, šalju nam mail pa nas minutu kasnije zovu. Naš je posao da te dojave javimo redarima na terenu ili kolegama koji nadziru kamerom. Ako je nešto ozbiljno, odmah zovemo i pauk – kaže Brigita Šeničnjak. Stresan je to posao, domeće kolegica Danijela Tomovski, ali rade s dobrom ekipom.
– Počnemo se šaliti i okrenemo priču na pozitivu, tako je svima lakše – objašnjava, a Renić dodaje da redari cijene svaki poziv, pa i onaj neugodan. – Građani imaju pravo na nezadovoljstvo. Mi nikome ne zamjeramo niti je to naša namjera, a 52 tisuće zaprimljenih prijava znači da nas građani poštuju i to je poštovanje uzajamno – kaže.
Zanimljivo kako se ne dižu njima poznate registracije vozača BMW-a, mercedesa i slično. Na mjestu gdje sam par puta dobio kaznu, svakodnevno vidim sumnjive automobile bez ikakvih problema. Ahh da, ja sam sa DJ registracijama u Zagrebu...