Iako žive gotovo u centru Zagreba, stanovnici naselja na Radničkoj cesti kao da su zaostali u vremenu kada je oko njih postojala tek livada i vrtovi, a u njihovu susjedstvu ustaška policija. Kućice koje su okružene Vukovarskom i Heinzelovom ulicom i broje 152 stana jedini su dokaz prošlosti okružen visokim poslovnim zgradama i neboderima te modernim stambenim zgradama.
Amazonsko pleme
– Mi smo vam kao amazonsko pleme koje još nitko nije otkrio – smije se Tomislav Gabrić koji svakodnevno s “domorocima” popije kavu ili barem porazgovara, a okupljaju se na južnoj strani naselja, na samom njegovu ulazu. U Plinarskom naselju, koje stanovnici od milja zovu “gradske kuće”, postoji dvadesetak “starih” obitelji čiji su se članovi tamo i rodili.
– Kućice su sagrađene 1927. za gradske oce, odnosno one koji su radili u gradskim tvrtkama. Tada je ovo mjesto bilo poznato kao elitno naselje, a danas su ovdje uglavnom obitelji slabijeg imovinskog statusa. Gradsko zemljište i stanove neki su i otplatili, no još ima i kuća u vlasništvu grada – kaže Vladimir Kobeščak kojeg su stanovnici proglasili gradonačelnikom.
– To se oni zezaju – dodaje Kobeščak – jer, ako treba nešto ići rješavati u grad, idem ja – rekao je. Da je naselje uistinu “grad sa svojim zakonima”, vidi se po neasfaltiranim cestama koje ga sijeku, a čak imaju i mjesta za parkiranje koja ne plaćaju, što je rijetkost prošeće li se malo izvan naselja.
– Ruše nas već 45 godina, ali nikako da to ostvare. Kad se sagradila zgrada Hitne pomoći u Heinzelovoj, koja stoji odmah uz nas, trebalo je na mjestu naselja staviti prilaz za vozila, ali ne znam gdje je zapelo – kaže Kobeščak i dodaje da su im jednom nudili stanove u zamjenu, ali zamjenska lokacija bila je Sopnica-Jelkovec pa su ljudi odlučili pričekati bolju ponudu. Osim dobre lokacije, u naselju nemaju ništa, žale se stanovnici...
Nemaju ni asfalta
– Nemamo asfalta otkako su nam kopali kanalizaciju, grijemo se na struju koju plaćamo petstotinjak kuna, a i voda je skupa – kaže Dragica Krištović koja živi u 30 kvadrata, a zidovi stana popucali su zbog gradnje okolnih zgrada. U istom je naselju, kako sama kaže, još od NDH.
– Kad su minirali postojeće zgrade, ovdje se treslo kao da je potres, a bilo ih je nekoliko takvih – kaže gospođa Dragica te pokazuje WC i tuš koje dijeli sa susjedom Marijom Marjanović.
– Svi stanovi imaju te dvije prostorije spojene u jednu i dijele ih sa susjednim stanom, a žalosno je da u takvim uvjetima i u tako malim stanovima plaćam režije više od 1200 kuna – ističe Marjanović dodajući da su se u većini naselja ilegalno nastanili Romi. Grad je dio romske populacije već preselio u stanove u svom vlasništvu, međutim, čim se isele jedni, usele se novi. Da to mora prestati, apelirao je i gradonačelnik Bandić prije nekoliko godina kada je Romima u naselju zbog neplaćanja računa isključio struju. Prema riječima pročelnika Ureda za izgradnju grada Davora Jelavića rušenje starih i gradnja novih stambenih zgrada u Plinarskom naselju predviđeni su u strateškom razvoju, no kada će to biti, nije znao reći.
Sa nostalgijom se sjećam Gradskih kuća, tu sam odrastao i znam da su tu bili svi rođeni zagrepčani da su tu bili ljudi dobrog srca prije svega pošteni da su se bicikli ostavljali vani pod drvetom,da se ulazi nisu zaključavali,da se ljudi nisu svađali,da su svi imali zajednički interes da im bude što bolje i ljepše pa su sami uređivali okoliš,i svi su bili sretni sa onim što su imali ali nisu žalili za onim što nemaju.Gradske kuće su povijest Grada Zagreba !